Tjedan na izmaku diljem zemaljske kugle, čiju je mapu među prvima iscrtao upravo Leonardo, bio je u njegovu znaku, ponajviše u Italiji i Francuskoj. Predsjednici zemalja Da Vincijeva rođenja i smrti, francuski predsjednik Emmanuel Macron i njegov talijanski kolega Sergio Mattarella, sastali su se u četvrtak na 500. obljetnicu znanstvenikove i umjetnikove smrti u dvorcu Clos Luce, u kojem je genij umro 2. svibnja 1519. godine u dobi od tada visokih 67 godina.

Iako je Macron sastanak povodom obilježavanja Leonardove obljetnice najavio kao pokušaj poboljšanja odnosa između dvije zemlje nakon svađe čelnika talijanske koalicije sa službenim Parizom zbog migracijske i europske proračunske politike, Rim je još ranije najavio kako neće dopustiti da netko, posebice Francuska, prisvaja Da Vincija i njegove zasluge. Štoviše, talijanski dopremijer Luigi Di Maio optužio je Francusku da i nadalje provodi kolonijalnu politiku i zarađuje na siromaštvu Trećeg svijeta.

Unatoč ozbiljnim optužbama, Pariz i Rim su ovog tjedna ublažili prepucavanje oko prava na Da Vincijevo nasljeđe pa su poštovali ranije postignut sporazum između aktualne francuske i nekadašnje talijanske socijaldemokratske vlade, prema kojem su talijanski muzeji poznatom pariškom Louvreu posudili Leonardova remek-djela. Izložba u jednom od najposjećenijih svjetskih muzeja, u kojem se nalazi i čuvena Leonardova Mona Lisa, samo je jedan od preko 500 događanja u gradu svjetlosti, ljubavi, umjetnosti i mode.

Rat za nasljeđe

Muzej Louvre, inače, nastoji prikupiti cjelokupan genijev likovni opus, no ta akcija zasmetala je talijanskoj desnici koja ističe kako je Da Vinci Talijan koji je 'samo preminuo' u susjednoj Francuskoj. Na talijansku velikodušnost Francuska će uzvratiti tako što će njihovim muzejima posuditi slike renesansnog majstora, Talijana Raffaella Santinija da Urbina, poznatijeg kao Rafael, i to povodom 500. godišnjice njegove smrti koja će se obilježiti iduće godine.

Prijepori na najvišim državnim razinama o nasljeđu sinonima za inovacije i kreativnost govore sami za sebe, a s obzirom na Da Vincijevu ostavštinu, takvo što ne bi trebalo čuditi. Uostalom, i Hrvatska je na neki način sudionik sličnog prijepora oko nasljeđa još jednog genija, onog Nikole Tesle.

Vrsni poznavatelji Da Vincijeva opusa ističu kako je njegova svestranost ujedno bila njegova duhovna snaga te je u njemu generirala nepresušnu želju za znanjem. Njegov umjetnički i znanstveni credo glasio je Saper vedere (znati promatrati), čime je ustoličio vid kao čovjekovo najsavršenije osjetilo i alat kojim se dolazi do spoznaja.

Leonardova kreativnost ulazila je u sva područja, a njegovo cjelokupno djelo ujedno je rezime renesanse, razdoblja napretka i projekata na kojima se temelji i dobar dio naše današnjice, kojoj je on doprinio idejama sadržanim u više od 6000 zapisa.

Renesansni know-how

Najpoznatiji svjetski umjetnik i znanstvenik rođen je 15. travnja 1452. godine u gradiću Vinci nedaleko od Firence u obitelji imućnog bilježnika i obične seljačke žene s toskanskih brda. Tijekom Leonardove mladosti obitelj se seli u obližnji renesansni dragulj koji je u to vrijeme slovio kao najvažnije intelektualno i umjetničko središte područja rascjepkanog na desetke malih plemićkih država. Mladi umjetnik u Firenci naukuje u ateljeu vodećeg firentinskog slikara i kipara Verrocchija, u kojem se upoznaje sa svim tada poznatim tehnikama slikarstva i kiparstva. Vrlo brzo nadmašuje majstora te mu pomaže dovršiti neka od njegovih remek-djela. Pritom unosi i dotad neviđene inovacije upotrebom uljenih boja koje su mu došle u ruke posredstvom trgovine firentinskih i flamanskih obitelji.

Godine 1478. napušta majstorsku radionicu i postaje samostalni umjetnik koji slika po narudžbi vlastele i Crkve. Pritom, kao na slici 'Poklonstvo', uvodi dotad nepoznat pristup kompoziciji prednjeg i stražnjeg plana, kojim se stječe dojam dubine prostora. Da Vinci inaugurira i atmosfersku perspektivu u kojoj bojom i definicijom atmosfere dočarava udaljeni pozadinski krajolik, a što mu postaje najuočljivija karakteristika. Taj trik vrlo brzo preuzimaju i slavni Da Vincijevi suvremenici, poput Rafaela.

Pored umjetnosti, Leonardo se bavi znanstvenim radom koji ga 1482. godine dovodi na dvor milanskog vojvode Ludovika Sforze, kojem prodaje renesansni know-how u gradnji visećih mostova i topništva kao posve novog roda vojske. Od 1495. do 1497. u Milanu radi na 'Posljednjoj večeri', remek-djelu koje je propalo zbog loše izvedenih građevinskih radova u milanskom samostanu Santa Maria delle Grazie, a obnovljeno je 480 godina od dovršetka.

Otimanje okrunjenih glava

Leonardo se u glavnom gradu Lombardije bavi i arhitekturom i inovacijama pa tako izrađuje kupolu milanske katedrale i stroj za letenje, a ne zapušta ni kiparstvo. Budući da niti jedan njegov skulpturalni projekt nije dovršen, pristup trodimenzionalnoj umjetnosti može se prosuđivati isključivo po njegovim nacrtima. Slična je situacija i s Da Vincijevim građevinskim projektima, za koje poznavatelji povijesti umjetnosti ističu kako je njima demonstrirao veličanstvenost u upotrebi masivnih formi i čistoću izraza, čime je odao počast antici.

Za već proslavljenim umjetnikom otimaju se velikaške obitelji pa Leonardo 1502. godine prelazi u službu kod Cesarea Borgie, sina pape Aleksandra VI, kojem postaje glavni arhitekt, konstruktor oružja i kartograf. U tom razdoblju bavi se i portretima, no ostala je sačuvana samo čuvena Mona Lisa, smatrana najslavnijim portretom i umjetničkim djelom uopće. Taj portret skromnih dimenzija umjetniku je bio posebno prirastao srcu te ga je nosio sa sobom na svim putovanjima. Ni na tom djelu ne nedostaje slikarskih inovacija poput tehnike sfumata i kjaroskura, odnosno rasporeda svjetla i sjene te svijetlih i tamnih dijelova na slici, kojima je postigao tajnovitost.

Da Vinci se bavi i proučavanjem leta ptica, što mu pomaže u izradi stroja za letenje, a pokušava izračunati i kvadraturu kruga. Čovjekov let jedan je od problema kojim se genij najduže bavio. Iako nije uspio dokučiti tajnu pogonske snage pri letu, Da Vinci dizajnira padobran piramidalnog oblika, a otkriva i propeler što je i danas osnova rada inženjerima zračnog prometa. Konstruirao je i prvi poznati helikopter, lanac i zupčanik, vreteno te koncept bicikla koji se ponovno pojavljuje tek dva stoljeća kasnije.

Analitika kao temelj

Poznavatelji majstorova djela naglašavaju kako se Leonardo kao znanstvenik uzdizao iznad svih svojih suvremenika, ponajviše time što su se njegove ideje temeljile na analitici nakon pažljivog promatranja i preciznog dokumentiranja zapaženog. Time je nagovijestio važnost preciznog znanstvenog opažanja, danas temelja svih područja znanosti.

Valja spomenuti kako je Leonardo preduhitrio brojna meteorološka i geološka otkrića, a primijenjenom teorijom vode, vatre i zraka dolazi do prvih spoznaja o hidraulici te izumljuje hidrometar. Proučava aerodinamiku te donosi i danas korištena rješenja, razrađuje sustav kanala, osmišljava ronilačko odijelo...

Želja za znanjem ne napušta ga sve do smrti u dvorcu u Amboiseu, u kojem su u čast geniju najviši dužnosnici Italije i Francuske samo nakratko prekinuli rat za Leonardovo nasljeđe.