U Hrvatskoj je ipak malo bolje, zahvaljujući, između ostalih, ali donekle i prvenstveno, festivalu koji je imao snage otvoriti pozornice estetikama i svjetonazorima te životnim i seksualnim opredjeljenjima kakvi donedavno, izuzmu li se sporadični eurokazovski ekscesi, nisu stanovali na domaćim pozornicama. Ali Queer je izašao i na ulicu, i to ne samo na onaj jedan pješački prijelaz koji je svojedobno umjesto jednolične izmjene sivila asfalta i bjeline pruga postao prava queer zebra, nego je i središnji zagrebački trg već tradicionalno ukrašen zastavama duginih boja tijekom festivala. Kao manifestacija koja ne krije svoje podjednako umjetničko i aktivističko djelovanje, Queer Zagreb uspio je barem malo pomaknuti granice koje su se prije činile tvrđim od najtvrđih glava. Time je, upotrijebi li se sintagma koju koriste mnogi, iako tek rijetki za nju imaju i pokriće, Zagreb (ponovno) stavio na kartu Europe.

Ovogodišnje izdanje odvija se u prostorima tako različitim kao što su Dramsko kazalište Gavella, Zagrebačko kazalište lutaka, Zagrebačko kazalište mladih, Medika, Pogon Jedinstvo, Teatar &TD i Zagrebački plesni centar. Izvedbeni program je posebno bogat i traje od početka do 3. svibnja, kad primat preuzima azijski queer film, dok sve završava premijerom kabareta 'Red Room', svojevrsnom fuzijom ovog festivala i Festivala novog cirkusa u njegovoj novoj pojavnosti. Naime, FNC je prošle godine trajao samo jedan dan, kad su se u Jedinstvu okupili novocirkuski, nerijetko i queer izvođači u cjelovečernjem bizzare šou pod dirigentskom palicom Ivana Kralja. Ovogodišnji nastavak odvest će taj koncept stepenicu više, ponovno u društvu glomaznog i tamnoputog transvestita, čarobnjakinje s obručima, nevjerojatnog ekvilibrista i bezobrazne, ali iskrene zabave dua Big Ass Barbecue.

Ozbiljniji ili 'ozbiljniji' izvedbeni segment ovogodišnjeg Queera donosi čak tri talijanske predstave: 'Macadamia Nut Brittle' kompanije Ricci/Forte prema tekstu Dennisa Coopera, kontroverznom autoru prema čijoj je prozi stvorena i predstava 'Jerk' koju je zagrebačka publika mogla vidjeti prije nekoliko godina i koja je još uvijek u samom vrhu svega što je festival ikada ponudio. Njihovoj urbanoj razuzdanosti kontrapunktirat će igra zbilje i privida u radu 'Pamti me' grupe Sineglosa, kao i tek naizgled nježno 'Odmaranje sjemena' skupine Plumes Dans La Tête, u kojoj autorica Silvia Costa razrađuje svoja iskustva iz rada s kultnim novokazališnim redateljem Romeom Catelluccijem. Vizualnim podražajima tu nije kraj jer ljubitelji nešto klasičnijih formi doći će na svoje na 'Akcijama' prvaka irskog plesa Johna Scotta ili na zagrebačkoj premijeri i svjetskoj praizvedbi koreografije 'Joseph' Luce Giacoma Schultea, učenika i suradnika Raimunda Hoghea. Ovog 'Josepha' u izvedbi njemačko-američkog plesača Josepha P. Cookseya ne treba miješati s 'Josephom' Stipe Kostanića u režiji Ivice Buljana, monodramom prema tekstu Marguerite Duras.

Na kraju, samo za najhrabrije, željne provokacije i zabave, tu su i naslovi koji queer estetiku bacaju publici u oči: francuski autor i izvođač David Wampach izvodi multimedijalni šou 'Auto', koji počinje kao komorni solo za rasplesani pijanino, a završava u krvavom krešendu nalik jeftinim horor filmovima, te jedinstvena španjolska underground zvijezda Diana Pornoterrorista, pjesnikinja, aktivistica i performerica koja na pozornici doslovno ništa ne ostavlja tek na verbalnom opisu. Eksplicitnost njezinog nastupa zgrozila je mnoge kojima je i kazalište i pornografija svakodnevica, između ostalih i divu Annie Sprinkle. Tko preživi sve to, pozvan je na 'Pussyfaggot! Queer Protokol', dvije večeri divljeg partijanja pod vodstvom oca istoimene njujorške clubbing institucije.

Azijski queer film u Kinu Europa od 3. do 5. svibnja, nježan koliko zbog zakonskih ograničenja u zemljama iz kojih dolazi, toliko iz zbog suptilnosti kojom obrađuje tematiku, bit će nakon toga pravi odmor. Naslovi iz Kine, Indije, Vijetnama, Japana, Filipina i Tajlanda pokazat će kako queer živi u drugim dijelovima svijeta. Pridoda li se svemu tome da je festival i ove godine svoju izdavačku djelatnost obogatio novim prijevodima kultnog francuskog autora Hervea Guiberta, direktor programa Queer Zagreba Zvonimir Dobrović i programski suradnik Gordan Bosanac s pravom tvrde da je njihova koncepcija sveumjetničkog festivala upravo onaj smjer kojim kreće razvoj puno većih gay i lezbijskih manifestacija u razvijenijim dijelovima svijeta. Od prvih dana, zagrebačka je publika, bez ograničenja i podjela, to znala prepoznati.