Olovke s natpisom in case of anger break here, koje je kao suvenir za Muzej prekinutih veza pet godina proizvodila Tvornica olovaka Zagreb, bile su drugi najprodavaniji proizvod njihove suvenirnice.

Marija Curić, uz Olinku Višticu i Dražena Grubišića jedna od osnivačica Muzeja prekinutih veza, kaže nam da je ovakav rasplet situacije u TOZ-u nažalost ne iznenađuje. ’Bilo bi naivno reći da smo se iznenadili s obzirom na okruženje u kojem živimo i radimo. Znali smo da TOZ prolazi kroz poteškoće, ali uvijek se nadaš da su poteškoće tu zato da ih prevaziđeš. TOZ nije’, kaže nam Curić, vraćajući se u povijest suradnje s TOZ-om i napominjući kako je isporuka iz te tvornice bila prva koja je stigla u njihov tek otvoren Muzej na Gornji grad 2010.

‘Dizajn olovaka jedan je od prvih koje smo prihvatili. Autorice su mu Ivana Borovnjak i Petra Zlonoga. S isporukom TOZ-ovih olovaka aktivirali smo softver za maloprodaju, upisali prvu primku, kupili jeftine tegle za cvijeće i u njima izložili grafitne olovke u svojim bojama te bijelu koja ima vrh za pisanje s obje strane, plavi i crveni.

To je zapravo ona olovka s kojom su odrastale generacije sad već sredovječnih ljudi, a bila je i izvana obojena po pola, u modru i crvenu boju. Htjeli smo da naša piše zeleno i ljubičasto, a izvana bude bijela, ali to TOZ nije mogao izvesti, pa smo uzeli ono što se nudilo', priča nam Curić.

Krajem srpnja pročitala je vijest o tome da TOZ definitivno odlazi u stečaj: ‘Odmah smo kontaktirali s njihovom prodajom u nadi da će primiti još jednu narudžbu. I primili su. Provjerili smo koliko smo prodali olovaka u proteklih pet godina i naručili sličnu zalihu za narednih pet.

Dostajat će ako se prodaja znatno ne poveća, što se opet lako može dogoditi zbog planiranih gostovanja i širenja, tako da uskoro počinjemo tražiti alternativnog proizvođača, a taj sigurno neće biti iz Hrvatske’, kaže nam.

Potom je 19. kolovoza uslijedila na portalu Lupiga objavljena reportaža o posljednjem radnom danu u TOZ-u, opremljena fotografijom na kojoj su u Muzeju prepoznali svoje olovke.

‘Čini se da su radnici TOZ-a zadnji radni dan proveli opraštajući se i pakirajući naše olovke za isporuku. Koliko god se govorilo da u poslu nema mjesta emocijama - život nas demantira. Ne samo da smo vrlo emotivno reagirali na tu reportažu i na spoznaju da djelatnici TOZ-a prekidaju sa svojim radnim mjestom pakirajući olovke za Muzej prekinutih veza, nego odgovorno tvrdim da posao u koji se ulazi bez ikakvih emocija - teže uspijeva. Doduše, nije nužno da cijeli bude izgrađen na emocijama, poput našeg’, kaže Curić.

Pokrećući Muzej prije pet godina, odlučili su da će imati suvenirnicu u kojoj su željeli prodavati suvenire dizajnirane ekskluzivno za njih, inspirirane njihovom osnovnom ili srodnim temama, uglavnom emocijama. Isto tako, namjera im je bila proizvoditi sve u Hrvatskoj.

‘Vrlo brzo smo bili prisiljeni proširiti područje pregovaranja na regiju jer je cijeli niz tvornica s kojima smo računali bio već zatvoren, prenamijenjen, reducirane proizvodnje i slično, poput Drave Osijek ili Inkera Zaprešić. Ni u regiji nije bilo puno bolje’, kaže Marija Curić i dodaje da danas većinu suvenira ipak proizvode u hrvatskim manufakturama, u malim serijama, često obnavljajući narudžbe.

‘Za nekolicinu proizvoda koji su neizvedivi bez industrijske proizvodnje pronašli smo rješenje u susjedstvu, a jedan ipak dolazi iz Kine’, kaže.

Igrom slučaja, riječ je gumicama s natpisom bad memories eraser, koje su prvotno namjeravali izrađivati u TOZ-u, no već tada, prije pet godina, to nije bilo ostvarivo jer ih je TOZ proizvodio u inozemstvu.

Gumica je danas njihov najprodavaniji proizvod, a zbog novonastale situacije s TOZ-om dobiva i stvarnu uporabnu vrijednost. Preuzimanjem posljednje pošiljke od tvornice sa zapadnog ruba Zagreba, kao loše sjećanje bit će izbrisana jedna lijepa priča o poslovnoj suradnji dvaju domaćih poslovnih subjekata. I to u trenutku kada se Muzej prekinutih veza, prije nekoliko godina proglašen najinovativnijim europskim muzejom, a danas je jedan od naših najuspješnijih kulturnih izvoznih proizvoda, nalazi pred zaključenjem dogovora o franšizi u Los Angelesu.

I ondje bi, kao i na nebrojenim dosadašnjim gostovanjima od Aljaske do Brazila, prodavali popularne olovke. Ovako preostaje bijes zbog gospodarske situacije i propasti TOZ-a prelomiti preko olovke te krenuti u potragu za novim dobavljačem.