Knjiga je objavljena u izdanju Frakture.

"Od svojih prvih književnih tekstova, Kovač je bio pisac koji nikada ne slijedi utabani put, čak ni vlastiti, koji iz knjige u knjigu mijenja optiku, alate i postupke", kazao je na predstavljanju u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO) pisac i novinar Ivan Lovrenović, urednik prvih Kovačevih tekstova u sarajevskoj izdavačkoj kući Svjetlost.

Podnaslovljen kao "Roman-memoari", "Vrijeme koje se udaljava" knjiga je o epohi u kojoj se Kovač formirao, posveta vremenu u kojem je sazrijevao kao pisac, te posveta ljudima – poznatijim i manje poznatim - koji su obilježili njegov život, a obuhvaća vrijeme od 50-tih do 90-tih godina prošloga stoljeća.

"Volim misliti da je ta knjiga jedan njegov veliki stvaralački rizik, svjesno poduzet s potpunom odgovornošću prema vlastitom opusu, sebi kao piscu, te književnosti kao izabranoj sudbini. U njoj se događa potpuno jednačenje života i literature: kroz to ulaženje života u književnost i književnosti u život Kovač kao da cijeli svoj dotadašnji golemi književni kapital stavlja na ispit", dodao je Lovrenović.

Glavni urednik Frakture, Seid Serdarević, napomenuo je kako Kovač u tome romanu "na nimalo nostalgičan način evocira epohu bivše Jugoslavije na način da vidimo kakva je ona stvarno bila, kakva je bila njezina intelektualna krema, polusvijet, te što se sve kroz Kovačev život prelamalo".

Sam Kovač u uvodu knjizi kaže kako je to "roman intime" temeljen na brojnim davno napisanim crticama i refleksijama o zgodama iz njegove prošlosti podijeljenim u 43 poglavlja u kojima se uz brojne autobiografske elemente bavi "vremenom i sudbinama, znanim i neznanim osobama, javnim i povijesnim ličnostima".

Bilješke za roman počeo je pisati još početkom 90-tih godina, a intenzivno je na njemu radio posljednjih šest-sedam godina, te ga dovršavao boreći se istodobno s teškom bolešću.

Ipak, nije uspio, kako je planirao, njegovih 600-tinjak stranica dopuniti posljednjim poglavljem, koje je pod naslovom "Inferno" trebalo govoriti o njegovu odlasku iz Beograda, početkom 90-ih i preseljenju u Hrvatsku, u Rovinj. Roman stoga završava fusnotom, a ne točkom na kraju posljednje rečenice.

Književnik Miljenko Jergović osvrnuo se na Kovačevu "doživotnu sposobnost da uči nove riječi svoga jezika a da stare trajno čuva". "Ta briga prema riječima kao da su žive u njegovim je romanima jedina konstanta", kazao je Jergović.

Posljednje godine svojeg života Kovač je proveo u Rovinju, gdje je i pokopan i gdje je nedavno osnovana Udruga Mirko Kovač.

Predsjednica Udruge je piščeva udovica Slobodanka Matić a, kako je napomenuo Serdarević, prvi Dani Mirka Kovača bit će održani posljednji tjedan u rujnu s idejom da postanu tradicionalni i da se na njima govori ne samo o njegovom djelu i pisanju, nego o svemu onome čime se on bavio.

Predstavljanje, upriličeno u suradnji sa zajednicom Crnogoraca u Hrvatskoj, privuklo je u MUO velik broj Kovačevih čitatelja, prijatelja i suradnika.