Putem panoa, videa, tekstova i muzejskih predmeta, izložba predstavlja stereotipe kao dio nematerijalne baštine koja je sveprisutna i postoji otkad postoji čovjek i onaj 'drugi', a njezin se naslov odnosi na jednu od danas najčešćih univerzalija, onu o pameti žena s plavom kosom.

Iako mogu biti pozitivni, u smislu pojednostavljene slike kada dijete uči o svijetu oko sebe, stereotipi su najčešće negativni i upravo je na njima, etničkim, rodnim, rasnim i socijalnim, fokus izložbe, rekla je autorica izložbe Irena Kolbas u razgovoru za Hinu.

Najavila je da će se, kao što se i stereotipi mijenjaju kroz povijest i društveni razvoj, izložba mijenjati i nadopunjavati tijekom svog trajanja, odnosno do svibnja iduće godine. Želimo da ljudi osvijeste da žive u svijetu negativnih stereotipa koje mogu razbiti jedino učenjem, odgojem i upoznavanjem drugih, istaknula je Kolbas.

Ona smatra da je problem što su stereotipi ponekad tako jaki da ljudi nisu svjesni da djeluju i razmišljaju pod njihovim utjecajem, a često nastaju i kao elementarni strah od nepoznatog, bez obzira je li riječ o najbližim susjedima ili nekome s drugog kraja svijeta.

Po njezinim riječima, stereotipi su prvorazredan i unverzalan primjer nematerijalne baštine, no nigdje ih se kao takve ne spominje jer se u popise svjetske baštine uglavnom biraju reprezentativne i 'lijepe' stvari koje treba čuvati.

Ipak brojne znanosti prepoznale su ih kao važan dio ljudske kulture, pa se njima bave kognitivistika, sociologija, socijalna psihologija, antropologija i etnologija, geografija, imagologija, lingvistika, povijest, politička teorija, teorija književnosti, filmologija.

Naziv stereotip potječe iz tiskarstva, a u društvenim znanostima koristi se za pojednostavljen i teško promjenjiv odnos prema nekome ili nečemu, kao kruto i postojano ponašanje bez obzira na okolnosti ili neopravdana generalizacija. Prvi put imenovao ga je Walter Lippmann, u svom djelu 'Public Opinions' iz 1922.