'Pretjerana sloboda i manjak proračunatosti u praksi umjetnika Zlatana Dumanića u startu će demoralizirati kunsthistoričara koji svoje odane suradnike pronalazi u većini razumnijih autora čiji je izraz stiliziran i pregledan, plod pravocrtnije evolucije. Zlatan, u tom smislu, 'ne surađuje', on je hirovit i prepušten stihijskim naletima kreativnih poriva; zanat, stil, medij, žanr... za nj su desakralizirane kategorije koje bira i primjenjuje bez suvišne impresioniranosti i respekta, prema karakteru trenutnog nadahnuća, ne zadržavajući se nigdje više nego što mu nalaže važnost sadržaja koji mora priopćiti i kojemu se jedino pokorava', piše u svome tekstu o umjetniku Antun Maračić, likovni umjetnik, kustos i kritičar.

Dumanić je, podsjeća, pomorac po matičnom zanimanju i atipični autodidakt.

'(U)mjesto da teži dosezanju konvencionalne vrijednosti tradicionalne forme, umijeća, načina i sižeja nekog službenog, općeprihvaćenog uzora - (on) na samom početku svog djelovanja, krajem 60-ih godina prošlog stoljeća, kao član splitske grupe 3i, ogranka legendarnog Crvenog Peristila, prakticira pobunjeničku temu i sredstvo. Od tada pa do danas (...) piše i crta, slika, kolažira, slaže asamblaže, kipari, proizvodi ručnoradne knjige, knjige-objekte, knjige-'pinakoteke'... Sklada 'non-opere', izvodi 'diverzantske' akcije u svjetskim akvatorijima, performanse (pa i takve u kojima se fizički pozljeđuje)...'

Pored Maračića, tekstove u monografiji 'Dumanić: Ostavština' potpisuju urednik izdanja Branko Franceschi, povjesničari umjetnosti i kustosi Toni Horvatić, Ivana Mance, Adriana Perojević, asistentica urednika, te novinar i kritičar Ivica Župan. Izdavači su Galerija umjetnina i Zbirka Marko i Lucija Marin.

Zlatan Dumanić (Split, 1951. - 2017.) završio je srednju (1969.) i Višu pomorsku školu u Splitu (1972.), te položio kapetanski ispit 1979. Više od dvadeset godina proveo je na moru kao kadet, časnik i zapovjednik brodova različitih domaćih i svjetskih kompanija.

Umjetnik je autodidakt čija aktivnost počinje 1969. u okviru alternativnog ogranka Crvenog peristila, Grupe 3i. Počinje izlagati 1970., a 2005., uz još petoricu umjetnika, predstavljao je Hrvatsku na 51. Venecijanskom bijenalu.

Autor je niza multimedijalnih akcija, performansa, unikatnih ručno rađenih eksperimentalnih knjiga, te više autorskih izdanja knjiga – pjesničkih zbirki i libreta.

Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split od 1986. i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika Zagreb, od 2001. godine.

Živio je i radio u Splitu.