Tajna velikog uspjeha Kušanovih romana za djecu je u dinamičnoj radnji, brzom ritmu, brojnim likovima i sjajno ispričanim pustolovinama i doživljajima u kojima sama djeca domišljato i hrabro rješavaju sve prepreke i na kraju pobjeđuju probleme.

Tako i 'Domaća zadaća', lektirni naslov za pete razrede osnovnih škola, obiluje zanimljivim likovima, od djece, roditelja i učitelja preko tvorničkih radnika i direktora do policajaca, gostioničara i slastičara, a zapleti i dramske situacije (konflikt učenika i učitelja, bijeg đaka iz škole, sukob učitelja i direktora škole, otpuštanje radnika s posla...) smjenjuju se brzo, kao na filmu, dočaravajući kroz tri paralelne radnje i društvo u malom.

Glavni junak 'Domaće zadaće' je Ivan Novak, svojevrsna preteča njegovog slavnog junaka Koka. Također, u romanu se pojavljuje djevojčica Melita, kasnije protagonistica Kušanovog popularnog romana 'Lažeš, Melita'. Radnja 'Domaće zadaće' događa se 60-ih u Zagrebu, a zaplet nastaje kada školski kolega Branko Beljak lažno optuži Ivana za krađu domaće zadaće. Ta mala laž, naoko nebitna, pokrene cijelu lavina nesporazuma i sukoba koji se prošire i na nastavnike, roditelje i mnoge druge likove.

Iako je priča naoko jednostavna, u njoj se govori, osim o odnosima djece i roditelja, o mnogim drugim univerzalnim temama, kao što su pitanja dužnosti, odgovornosti, pravde i nepravde, prijateljstva i ljubavi, zavisti i ljubomore, osvete, razočaranja i slično te zbog toga ima i jaku odgojnu funkciju.

Takvu priču nije bilo jednostavno dramatizirati, no Miroslav Međimorec je pribjegao efikasnom rješenju stvarajući niz kratkih i zaokruženih dramskih situacija koje gledatelja vode kroz gustiš priče i na kraju se slijevaju u završnu scenu. Tome je pridonijela efektna scenografija Drage Turine, a sastoji se od velikih školskih ploča čijim se brzim i jednostavnim premještanjem stvaraju nove scene, recimo stan se pretvara u učionicu, a ona pak u park i slično. No predstava ipak nije uspjela u potpunosti prenijeti uzbudljivost, napetost i zaigranost te pustolovni duh tog Kušanovog romana, nego je zastala negdje između silne želje za poštivanjem autorovog teksta i doslovnog prikaza vremena i situacija te redateljeve želje za stvaranjem punokrvne kazališne predstave koja bi uključivala i njegov odnos i komentar, ali i kontekstualizaciju u današnje vrijeme i današnje društvo. Također, nekim glumcima, poput Krunoslava Klabučara, nedostajalo je uvjerljivosti. Sve u svemu, korektna ali nedovoljno maštovita i ne odviše inventivna predstava s nefunkcionalnim starinskim štihom, koja ne postavlja niti jedno pitanje i ne otvara niti jednu temu našeg vremena.

Međimorec je inače specifična figura hrvatskog teatra te je tokom svoje turbulentne karijere, obilježene političkim nabojem, a djelomično i angažmanom, u dijelu javnosti doživio dvije stigmatizacije - 1971. za vrijeme Hrvatskog proljeća i 1991, kada je otišao u rat. Već na prvoj godini Akademije počeo se baviti kazalištem u zagrebačkom Studentskom eksperimentalnom kazalištu, koje je u šezdesetima prošlog stoljeća bilo mjesto istraživanja i afirmacije mladih kazališnih umjetnika. Režirao je 70-ak predstava, napisao nekoliko romana ('Piše Sunja Vukovaru', u kojem je jedan od likova i Slobodan Praljak, njegov prijatelj s Akademije, autobiografski roman 'Kostino pismo (Svrha od slobode)' i 'Presvijetli i rabin' o Alojziju Stepincu i njegovom spašavanju Židova), zatim šest drama (zbirka 'Tužni hrvatski san'), bio je vojnik dragovoljac u Sunji, časnik Hrvatske vojske, načelnik Sigurnosno-obavještajne službe u Ministarstvu obrane i veleposlanik u Švicarskoj, a mirovinu je dočekao kao službenik Ministarstva vanjskih poslova i potom doktorirao teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

S Ivanom Kušanom počeo je surađivati još 1970, kada je na daske postavio njegov roman za odrasle 'Toranj'. Suradnja je nastavljena oštrom političkom satirom 'Svrha od slobode', koja je premijerno izvedena 1971. za vrijeme Hrvatskog proljeća na Dubrovačkim ljetnim igrama, no skinuta je s repertoara nakon samo dvije izvedbe, a Međimorec je bačen u ilegalu. Kasnije je režirao i druge Kušanove komade, 'Vodvilj', 'Psihopati' i 'Rupa za udaju', te dramatizirao i režirao piščev roman za odrasle 'Naivci', kao i slavnog Koka i njegovu parišku avanturu.