Projekt Transformeri 3 nastavlja istraživanje pokreta, ekspresije i glasa, ovog puta korištenjem tehnologije koja utječe na komunikaciju, ograničavajući je i distorzirajući. Duet istražuje kako digitalno okružje zamjenjuje živi kontakt i komunikaciju između stvarnih osoba.

Ideja se razvila promatranjem sve učestalijeg korištenja tehnologijom u svakodnevnoj komunikaciji te društvenih mreža kao jedinog reprezentacijskog kanala vlastite persone. Što se događa kada ekran i kamera postaju komunikacijskim alatom plesa s drugima, ali i sa samim sobom, pokušava se odgovoriti u duetu Ide Jolić i Marina Lemića.

Koristeći se tehnološki pametnim uređajima i platformom za videosastanke, suprotstavljaju se tijela u pokretu kamerama i ekranima, što stvara ritmizirani razgovor. Tehnologija postaje interaktivnom potporom u komunikaciji dvaju tijela na pozornici. Korelacija odnosa izvođača s ekranima i kamerama stvara sukob stvarnosti i rascjepljuje njihov odnos dok istovremeno flertuje s mijenjanjem percepcije viđenoga i stvarnoga. Projekt nastaje prema ideji Ide Jolić, a autori i izvođači su Ida Jolić i Marin Lemić.

Dramaturgiju potpisuje Tena Bošnjaković, oblikovanje zvuka Luka Gamulin, oblikovanje svjetla Marino Frankola, kostimografkinja je Ana Mikulić, fotografkinja Iva Korenčić, grafički dizajner Tihomir Filipec, a producent Ivan Mrđen.

Predstava nastaje u produkciji Umjetničke organizacije ON/A. Projekt je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija i Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba. Predstava je realizirana u suradnji sa Zagrebačkim plesnim centrom unutar programa Koreospektar.