Predstavu Višnjik u višnjiku putem aplikacije ZOOM izvode: Jerko Marčić, Marko Makovičić, Jadranka Đokić, Ugo Korani, Petra Svrtan i Lana Meniga. Izvedba se temelji na dramskom tekstu Višnjik Antona Pavloviča Čehova, a izvodi u formi konferencijskog razgovora u kojem su glavni likovi lišeni djelovanja; ova predstava u virtualnom prostoru svojevrstan je pionirski eksperiment upotrebe kazališne forme i pravila te njihovo miješanje s filmskim žanrom i njegovim zadanostima, kao i ograničenjima korištenog softwarea, stoji u oriopćenju.

Nagradu Jovan Ćirilov dodjeljivao je međunarodni festivalski žiri koji su činile Shermin Langhoff, umjetnička direktorica berlinskog Teatra Maksim Gorki, Lucia van Heteren, viša predavačica na Sveučilištu u Groningenu, Agata Juniku, teatrologinja i docentica na Odsjeku za dramaturgiju ADU u Zagrebu, Cecilia Djurberg, kazališna i plesna kritičarka te redateljica Jovana Tomić. U pojašnjenju odluke o dodijeljenom priznanju, između ostalog stoji: Predstava je zanimljiv nastavak Jelčićevog teatarskog istraživanja: ona prenosi njegovu metodiku i estetski pristup u nove medije, uz puno prihvaćanje duha i suštine kako kazališta tako i Čehova. Bavljenjem neurozama likova, tijela glumaca su fizički zarobljena u okvire njihovih problema koje razvijaju u poeziju u kojoj ima nade za budućnost kako likova u drami, tako i za publiku, kroz postupak pozivanja publike da uključe kamere na samom kraju, čime nastaje ujedinjena kazališna zajednica.

Žiri lista Politika u sastavu Haris Pašović, redatelj, redateljica Ana Tomović te predstavnici redakcije:  Gordana Popović, urednica Kulturne rubrike, Ana Tasić, kazališna kritičarka te novinarka Borka Golubović Trebješanin priznanje za najbolju režiju dodijelili su Bobi Jelčiću, a u njihovu pojašnjenju stoji: Jelčić je u ovoj predstavi izrazio dramu Covida-19 i lockdowna, a da ih nikada nije spomenuo. On tehnologiju nije upotrijebio kao zamjenu za živo kazalište, nego je Čehovljevim likovima dao dodatnu dramsku dimenziju svodeći njihove uznemirene živote na format Zooma, njihovog jedinog, malog prozora u svijet. Jelčić je tako stvorio originalnu, potresnu predstavu o povijesnom trenutku u kojem živimo.

Projekt Višnjik u Višnjiku nastao je iz potrebe da se istraže nove mogućnosti igranja i stvaranja predstava, koje se ne odnose samo na reprodukciju već snimljenih predstava iz teatarskih arhiva koje najčešće nisu ni snimane s mišlju da publici budu prikazane putem nekog drugog medija. Publika je  u ovom mediju  također polje istraživanja ovog projekta, jer je ona izloženija i prisutnija nego u klasičnom kazališnom smislu. Kao da se voajerska pozicija gledatelja pojačava i otvara mogućnost aktivnijeg participiranja u izvedbi. Pozicija i uloga publike izjednačava se s onom izvođačkom: ne dijeli ih zadani prostor scene i gledališta, a mogućnosti platforme konferencijskog video razgovora omogućuju joj potpuno aktivno uključivanje u izvedbu. Tako raste odgovornost pojedinog gledatelja da se odluči na taj iskorak.