Svijet teatra sjecište je umjetničkog eksperimentiranja, pomicanja granica kreativnosti i propitivanja konvencija. U tom kontekstu koncept progresivnog avangardnog kazališta izranja kao dinamična sila koja nastoji redefinirati samu bit kazališnog izraza. Promišljanje teatra odmicanjem od tradicije, nadilazeći modernističke dogme, granice izvedbenog medija i kazališne discipline, nudi umjetnicima platformu za oblikovanje i preoblikovanje perspektiva, a publiku poziva na propitivanje, promišljanje i dublji angažman.

Upravo taj imperativ u svojim temeljima ima beogradski Bitef, jedan od najuglednijih iz obitelji velikih svjetskih kazališnih festivala, te već desetljećima nastoji predstavama koje prikazuje otkrivati nove kazališne tendencije, s fokusom na proučavanje, analizu, nova čitanja i pomake u umjetničkim izvođenjima, kako bi okupio i prikazao najsuvremenije globalne teatarske domete, mapirajući i kritički reagirajući na nove društvene probleme i izazove, ukorak s evolucijom scenske umjetnosti u svijetu.

U svojem 57. izdanju, ove godine pod vodstvom novog umjetničkog ravnatelja Nikite Milivojevića, ovaj najznačajniji i najdugovječniji regionalni kazališni festival ne odustaje od svoje uloge bespoštednog ogledala društva: pod sloganom 'Snago, ne pristaj da budeš nečija', 57. Bitef prikazat će od 3. do 10. listopada u Beogradu ukupno devet predstava kojima su zajednički nazivnik otpor, pobuna i nepristajanje: u dobu neizvjesnosti i postistina od presudnog je značenja istražiti na koje se sve načine artikulira otpor opresivnim sistemima, preispitati postojeće društvene strukture te pokrenuti dijaloge koji će zahtijevati promjene.

Beogradskoj i međunarodnoj publici 57. Bitef predstavit će hrabre i smjele produkcije iz Njemačke, Litve, Mađarske, Švedske, Grčke, Burkine Faso, Belgije i Srbije, a koje je za festival odabrao tročlani koselektorski tim: uz Nikitu Milivojevića, to su dramaturginja festivala Tijana Grumić i producentica programa Ksenija Đurović. Okretanje kolektivnim umjetničkim praksama u selekcijskom procesu također je dio spomenutog hvatanja koraka sa suvremenim praksama, kaže novi umjetnički direktor. 'Ono što danas nazivamo kazalištem postalo je nekakva simbioza najrazličitijih formi, žanrova, stilova... Dramski teatar, plesni, dokumentarni, videoinstalacije, razne manje ili više radikalne forme, žanrovi, stilovi - sve se to nalazi pod zajedničkim kišobranom nečega što danas zovemo 'izvođačke umjetnosti'. Sve je to postalo kazalište i ponekad je teško reći gdje počinje jedno, a prestaje drugo', govori Milivojević. 'Ako na taj način razmišljate, sasvim je prirodno da i selekcija Bitefa bude sagledana iz nekoliko perspektiva, konkretno da pored mene bude i dramaturginja, kao i netko kome je predmet interesa plesna scena, odnosno nezavisna scena u najširem smislu riječi', pojašnjava.

On je ove godine preuzeo palicu Bitefa od prethodnog umjetničkog direktora Ivana Medenice. Oslanjajući se na svoja različita iskustva, Milivojević, Grumić i Đurović kurirali su program 57. festivalskog izdanja tako da on predstavi umjetničke radove koji odražavaju njihove različite interese i perspektive.

'Naravno, vrlo smo različiti, generacijski i u svakom drugom smislu. Imamo različita iskustva i interese, ali rekao bih da postoji nešto što nam je zajedničko: bez obzira na formu, dobro kazalište jednako prepoznajemo kao maštovito, hrabro, aktualno, ono koje ima strasti i prije svega istinitosti. Izgleda da je to uvijek pravo kazalište u svakom vremenu', kaže Milivojević.

Mnogostrukost glasova

Rezultat je mnogostrukost glasova u programu koji će, pored već etabliranih umjetnica i umjetnika, predstaviti neka nova imena, autore koji u svom radu istražuju jezik otpora u specifičnim kontekstima i na različite načine, hrabro ispitujući granice kazališnog izraza, prkoseći konvencijama i hvatajući se u koštac s nepoznatim i novim. 'Ovogodišnji Bitef prije svega će biti vrlo raznovrstan upravo u smislu različitih formi: u programu će biti predstave koje uvjetno možemo svrstati u 'realistički', 'metafizički', 'postdramski', 'plesni teatar'…', govori čelni čovjek festivala, jedan od vodećih srpskih kazališnih redatelja.

Kako se 57. Bitef održava pod sloganom 'Snago, ne pristaj da budeš nečija', s predstavama kojima je zajednički nazivnik, podsjetimo, otpor, pobuna i nepristajanje, pitamo prema čemu otpor, protiv koga pobuna, nepristajanje na što? Što takav fokus ovogodišnjeg Bitefa govori o svijetu u kojem živimo? Je li dijelom potaknut i aktualnim okolnostima u Srbiji, u kojoj već mjesecima traju masovni prosvjedi?

'Tijekom selekcijskog procesa uvidjeli smo da u mnogim predstavama postoji tendencija da se priča o nagomilanim problemima s kojima se svijet i društva suočavaju, a koja se često stavljaju na teret mladima i doživljava ih se kao nositelje promjena', pojašnjava dramaturginja Grumić. Konačni odabir pokazao je da se zajednička tematska linija koja se izdvojila ogleda upravo u otporu, pobuni i nepristajanju na takve modele funkcioniranja, dodaje.

Napominje da su i program festivala, kao i tema i slogan, napravljeni prije nego što su se u Srbiji dogodila dva masovna ubojstva i prije nego što su počeli prosvjedi protiv nasilja. 'Ali čini se da su, u kontekstu toga što se trenutno događa, relevantniji nego ikad', kaže.

Pitanje nasljeđa i ženskih predaka

Pjesma 'Šuma, plug, jagorčevina' mlade pjesnikinje Radmile Petrović, iz koje je posuđen stih za aktualni bitefovski slogan, bavi se pitanjem nasljeđa i ženskih predaka. Zašto je to pitanje bitno u suvremenoj Srbiji?

'U Srbiji je do polovice svibnja ove godine ubijeno 15 žena. Jedva smo na početku rujna, a taj broj znatno je porastao u međuvremenu. Ovo, pritom, nije novost, već nešto što se jako dugo događa. Svakodnevno svjedočimo situacijama u kojima su žene zlostavljane i maltretirane u obiteljsko-partnerskom kontekstu. Mnoge žene prijavljivale su i prijavljuju nasilnike, ali ih sustav ni na koji način ne štiti, naprotiv on je najmanje na strani žrtve. U tom smislu, pitanje naših pretkinja te patrijarhalnog nasljeđa u kojem je ogrezlo naše društvo od izuzetne je važnosti u današnjoj Srbiji', ističe Grumić.

Kada je riječ o selekciji ovogodišnjeg festivala i ovoj temi, ona izdvaja predstavu 'Kao i sve slobodne djevojke' Ateljea 212, u kojoj se autorica teksta Tanja Šljivar i redateljica Selma Spahić bave tinejdžerskom seksualnošću, a inspirirana je istinitom pričom o sedam trinaestogodišnjih djevojčica koje su ostale trudne na školskoj ekskurziji.

'Po tekstu Ivane Sajko i u režiji Anje Suša, '#Jeanne' također vidi mladu žensku osobu kao onu koja neće pristati na status quo i koja će se pobuniti', kaže Grumić.

Predstava je koprodukcija švedskih kazališta Riksteatern i Dramaten, a riječ je o suvremenoj verziji bajke o Ivani Orleanskoj, koja se kroz priču o mladoj buntovnici bavi potencijalom otpora društvenoj i sistemskoj nepravdi.

Iako je, dakle, hrvatska spisateljica i dramatičarka u selekciji ovogodišnjeg Bitefa, ponovno nema nijedne hrvatske predstave. Prethodni selektor Ivan Medenica prošle godine to je objasnio nedostatkom dovoljno zanimljivih predstava i dovoljno zanimljivih mladih redatelja u Hrvatskoj. Na pitanje zašto ni ove godine neće biti hrvatskih predstavnika u Beogradu, producentica programa Đurović ističe da se to što dvije godine zaredom nema predstava iz Hrvatske ne može interpretirati kao indikator općeg stanja hrvatskog teatra (i plesa), 'osobito jer postoji velik broj autora i autorica čiji je rad ne samo predstavljan, već ga i nagrađivala Bitefova publika'. Pojašnjava da je ideja novog selektorskog tima da veći fokus glavnog programa bude na regionalnim autoricama i autorima te ih se tako kroz Bitefovu platformu predstavlja lokalnoj i međunarodnoj zajednici.

Infrastruktura za regionalnu suradnju ne postoji

'Osobno me pogađa činjenica da ne postoji skoro nikakva infrastruktura za takozvanu regionalnu suradnju, a s druge strane motiviraju me sve 'male' i neprimjetne inicijative koje ne pristaju na brisanje zajedničkog nasljeđa postjugoslavenskih zemalja', napominje Đurović. Po njezinim riječima, selektorski tim 'spaja želja da napravimo čvrstu istoriju, kako kaže naslov predstave Igora Koruge'. 'Šalu na stranu, čini mi se da svi troje imamo poriv ka povezivanju našeg konteksta s progresivnim radom i mišljenjem umjetnika i umjetnica predstavljanjem radova koji su možda 'nešto najbolje' iz vlastitih konteksta ili su možda samo nama posebno zanimljivi jer korespondiraju s našim nasljeđem, kulturom ili običajima', dodaje.

Bitef je izgradio reputaciju na subverzivnim umjetničkim praksama, s nedvosmislenim političkim porukama koje su se oduvijek temeljile na pobuni. Kako se politika Bitefa uklapa u kulturnu politiku današnje Srbije? Postoje li pritisci?

Grumić ističe da je budžet za kulturu Srbije manji od jedan posto ukupnog budžeta i najmanji u regiji. 'Imajući to u vidu, nedvosmisleno je izazovno organizirati ovako velik festival', govori. Međutim, gledajući širu sliku i izdvajanja za primjerice nezavisnu scenu, Bitef, kaže ona, ipak nije u tako nezavidnoj poziciji. Također, podrška Europske unije, koju Bitef ima i ove godine, svakako je značajna, kako za taj festival, tako i za srpsku kulturu općenito, smatra Grumić. 'Baš zbog toga trudimo se, zbog podrške koju dobivamo od osnivača, Sekretarijata za kulturu Grada Beograda i Ministarstva kulture, festivalskim programom podržati i one koji nemaju takvu vrstu podrške'.

Tako će se na 57. Bitefu u selekciji naći predstava s nezavisne plesne scene 'Želja da se napravi čvrsta historija završiće se neuspehom', u produkciji Stanice za savremeni ples, autora i koreografa Igora Koruge, koja se bavi upravo pozicijom suvremenog plesa u Srbiji.

Jedno od nasljeđa Bitefa, od nastanka pa do danas, jest njegov podnaslov: nove kazališne tendencije. To se, kaže umjetnički direktor Milivojević, ni danas nije promijenilo. 'Naravno, mogli bismo uvijek iznova postavljati pitanje što su to ustvari 'nove kazališne tendencije'? Osobno, mislim da treba biti oprezan kada govorimo o novitetima u teatru, o tome što je moderno ili nije, jer tu uvijek postoji dosta prostora za manipulaciju. Međutim, bez obzira na sve to, Bitef je uvijek imao cilj na neki način biti subverzivan, što znači aktualan, inovativan, da prepoznaje svoje vrijeme i kazalište u njemu... tako da sve to ostaje izazov i za nas', ističe.

Desne politike i nacionalističke ideologije

To je osobito važno u okolnostima u kojima su desne politike i nacionalističke ideologije, koje godinama jačaju, potpuno zatrovale javni prostor. 'Teatar možda ne može pokrenuti revoluciju, ali može otvoriti prostor za promišljanje pravednijeg, solidarnijeg i boljeg svijeta ili, s druge strane, biti poligon za ispitivanje posljedica nekih fenomena i problema s kojima se suočavamo kao društva', kaže Grumić.

Naslanjajući se na nasljeđe prethodnog umjetničkog vodstva, u kreiranju 57. izdanja Bitefa koselektorski je tim odlučio zadržati Prolog, u kojemu će, dan prije svečanog otvorenja i izvan konkurencije, biti prikazana predstava 'Božanstvena komedija' Beogradskog dramskog pozorišta (BDP) u režiji njemačkog kazališnog redatelja Franka Castorfa. Riječ je o snažnoj teatarskoj kritici konzumerizma obilježenoj izuzetno razigranim izvođenjem ansambla te višeznačnošću teksta, scenskog prostora, muzike i pokreta.

Selektorski se tim, po riječima Grumić, trudio napraviti selekciju koja će istovremeno biti umjetnički i društveno relevantna, a koja će, uz sve različitosti i specifičnosti svake pojedine predstave, činiti smislenu cjelinu. Ona iz glavnog programa izdvaja i predstavu 'Zbogom, Lindita' Grčkog narodnog teatra iz Atene, čiji je autor mladi grčki umjetnik albanskog porijekla Mario Banuši, te 'tematski i formalno vrlo uzbudljive' predstave 'Raspjevana mladost (Singing Youth)', u produkciji Trafoa iz Budimpešte, i operu - performans 'Sunce i more (Sun & Sea)' litavskih dobitnika Zlatnog lava na 58. Venecijanskom bijenalu, a koja se bavi problemom klimatske krize i ekološke katastrofe.

Problemi s kojima se suočava suvremeno društvo, kao što su klimatske promjene, ekološke katastrofe, socijalne i ekonomske nejednakosti, dijelom se stavljaju na teret napretku tehnologije. Na pitanje je li moguće uspostaviti ravnotežu između dva imperativa suvremenosti: ekološke osviještenosti i tehnologije, dramaturginja Grumić ističe da to dvoje 'nije nužno na suprotstavljenim stranama'. 'Suvremene tehnologije donijele su značajna tehnološka dostignuća koja su poboljšala naše živote na različite načine. Kazalište, s druge strane, može ponuditi nove perspektive o tako složenim pitanjima te istaknuti važnost održivih praksi, inovacija i odgovorne upotrebe tehnologije za ublažavanje posljedica ekološke katastrofe', pojašnjava.

Bitef ima dugu tradiciju rekontekstualizacije industrijskih, napuštenih, javnih i drugih prostora, a ove godine, napominje, publika će imati jedinstvenu priliku predstavu 'Sunce i more' pogledati u Umjetničkom paviljonu 'Cvijeta Zuzorić', galerijskom prostoru kojim upravlja Udruženje likovnih umjetnika Srbije (ULUS) 'u neumornoj borbi za bolje uvjete rada svojih članova'. 'Idealan je to kontekst za rad koji nam kroz naizgled lake pjesme postupno skreće pažnju na svijet koji gori i zahtijeva borbu', kaže Grumić.

Ostale predstave održavaju se u Beogradskom dramskom pozorištu (BDP), Jugoslovenskom dramskom pozorištu (JDP), Ateljeu 212, Bitef teatru, Pozorištu na Terazijama i Narodnom pozorištu u Beogradu.

Osim glavnog natjecateljskog programa i Prologa, Bitef će ove godine tradicionalno imati prateće programe, kao što su Bitef Polifonija i Susreti s autorima te jedanaesto izdanje regionalnog putujućeg festivala suvremenog cirkusa Cirkobalkana.

Pokreti otpora kroz povijest su često bili vođeni zajedničkom odgovornošću prema društvenim promjenama. Kroz svoje raznolike perspektive, poetike i umjetničke prakse, umjetnice i umjetnici čiji će radovi biti predstavljeni u glavnom programu 57. Bitefa na različite načine osvjetljavaju priče marginaliziranih zajednica, osporavaju hegemonijske strukture te ističu otpornost ljudskog duha.

'Vjerujemo da pravi otpor nastaje kroz suradnju i izgradnju zajednica te spajanjem različitih glasova koji razbijaju ustaljene narative i nude nove mogućnosti', poručuje tročlani selektorski tim.