Okupljene na predstavljaju u Novinarskom domu pozdravio je glavni urednik Stilusa George Alessandro Laidlaw, istaknuvši kako je ta knjiga važno svjedočanstvo strahota Drugog svjetskog rata koje, otkriveno i objavljeno sedam desetljeća kasnije, predstavlja vrijedno povijesno i književno blago.

'Zapisi mlade židovske djevojke Renije Spiegel godinama su ležali u trezoru jedne newyorške banke, gdje ih je pohranila njezina majka', rekao je Laidlaw. Renijina sestra nikada nije smogla snage pročitati te zapise, a dnevnik je konačno ugledao svjetlo dana kad je njezina nećakinja Alexandra Renata Blasiak odlučila saznati nešto više o svojoj obiteljskoj povijesti, pojasnio je.

'Jednako kao i slavni 'Dnevnik Anne Frank', ovaj dnevnik služi kao podsjetnik iz prošlosti na jedan od najstrašnijih prikaza nesnošljivosti prema Židovima – antisemitizam', poručio je Laidlaw.

Rabin Kotel Da-Don ocijenio je kako je riječ o autentičnoj i vrijednoj povijesnoj i književnoj ostavštini koja predstavlja i važan psihološki dokument. Na izvornom jeziku na kojem je pisan, poljskom, dnevnik je objavljen 2016. godine, napomenuo je Da-Don, da bi tek 2018. dobio poštovanje koje zaslužuje, kada su veliki dijelovi iz dnevnika objavljeni na engleskom jeziku u časopisu Smithsonian. Knjiga je u cijelosti na engleskom jeziku objavljena 2019., a hrvatski je prijevod, koji potpisuje Antonia Bojčić, dobila već 2019.

Renia Spiegel rođena je u istočnoj Poljskoj 1924. godine. S pisanjem dnevnika započela je u siječnju 1939., a posljednji zapis unijela je u srpnju 1942., netom prije nego je, samo tri dana nakon 18. rođendana, umrla. Dnevnik, rukom ispisan na gotovo sedamsto stranica, prepun je zapisa o Renijinu svakodnevnom životu, doživljaju rata i ratne okoline te njezine prve ljubavi.

'Renija bogatim jezikom opisuje život djevojke u Przemyślu, malome gradu u jugoistočnoj Poljskoj. Ona piše o svojim ljubavima i tipičnim adolescentskim problemima, ali i o ratnim zbivanjima te nacističkom progonu Židova", kazao je Da-Don. "Opisi nacističkih zlodjela koji se u početku nalaze negdje u pozadini njezinih zapisa s vremenom se pojačavaju i bivaju sve dominantniji, do samoga tragičnog kraja', dodao je.

Iako s Annom Frank Renija dijeli pripovjednu formu i istu tužnu sudbinu, taj dnevnik ne treba uspoređivati s 'Dnevnikom Anne Frank', smatra rabin. 'Ono što im je također zajedničko je to da se radi o bilješkama dviju djevojaka koje dokumentiraju strahote koje ih okružuju, a ipak uspijevaju zadržati humanost i nadu', poručio je Da-Don.

Knjiga koja daje lice žrtvama

Uz sve ratne strahote, Renia pronalazi i ljepotu koja se krije u poeziji i prvoj ljubavi. Ona i mladić u kojeg se zaljubila, Zygmunt, prvi put poljubili su se nekoliko sati prije nego što su Nijemci okupirali njezin grad. Kada je u gradu otvoren geto 1942., Zygmunt ju je zajedno s roditeljima pokušao sakriti na ujakovom tavanu kako bi izbjegli deportaciju u koncentracijski logor. Njezino je skrovište nacistima odao doušnik. Ubijena je 30. srpnja 1942., kao i Zygmuntovi roditelji.

Dnevnik je Zygmunt prije deportacije uspio pohraniti na sigurno, te ga poslije vratiti i predati Renijinoj majci i sestri nakon što je emigrirao u SAD.

Na knjigu se osvrnuo i povjesničar Ivo Goldstein, ocijenivši kako je riječ o intimističkoj prozi pisanoj u dnevničkoj formi, koja predstavlja vrijedno povijesno štivo. 'To je povijesni izvor kojega treba znati čitati, koje se ne može čitati plošno ili uzimati zdravo za gotovo, nego stvari treba stavljati u kontekst. Ovaj tekst je jedan od onih koje je bilo lakše napisati nego preživjeti. Reniji to nije uspjelo, kao što nije ni Anni Frank', rekao je Goldstein.

Renia dnevnik počinje kada joj je bilo samo 15 godina, a opisuje bijeg pred nacističkim bombardiranjem, utemeljenje geta i nestanak drugih židovskih obitelji iz grada u kojemu je rođena i odrasla.

Povjesničar Goran Hutinec napomenuo je kako je to u manjoj mjeri knjiga o iskustvu geta, a više knjiga koja svjedoči o duhovnom stanju progonjenih Židova.

'Osjećaji o kojima piše, nelagoda koja se uvlači, iako isprekidana povremenim proplamsajima sretnih iskustava, ključna je u prenošenju atmosfere koju suhoparni dokumenti kojima se povjesničari najčešće služe ne mogu prenijeti', rekao je Hutinec. U tom smislu, 'Dnevnik Renije Spiegel' predstavlja važan dokument koji upotpunjuje sliku što su ti ljudi osjećali, te daje odmak 'od silnih nula koje na neki način dehumaniziraju žrtve'.

Iz pisanja Renije Spiegel i sličnih zapisa uspijevamo dati lice žrtvama koje nisu više samo broj ni ime, već postaju osobe, poručio je Hutinec.