O knjizi je, uz autora, govorila i voditeljica predstavljanja Tatjana Peruško, koja je prije razgovora s autorom podsjetila kako Novaković svojim pričama zahvaća široko razdoblje – od prvih pucnjeva Prvog svjetskog rata, preko ratova devedesetih godina pa do emigrantske svakodnevice.

Novaković u knjizi "Požuda" istražuje sva lica čovjeka, rat i njegove posljedice, svjetove u kojima nevinost nestaje u dimu topova, požuda zamjenjuje ljubav, a užitak preživljavanja često nadmašuje sve ostale užitke, istaknula je Peruško.

Novaković je napomenuo kako se u njem javio interes za Hrvatsku, u onom trenutku kad je iz nje otišao te da je tada u sebi osjećao izmještenost i nostalgiju.

Na pitanje je li kao autor u Americi osjećao kakav pritisak za pisanje pojedinih tema, odgovorio je kako pritisak nije postojao. Nitko me ništa o tim stvarima nije pitao, rekao je, dodavši kako u SAD-u autori traže izdavače, a izdavači autore.

Napomenuo je kako se ipak u nekim svojim pričama dogovarao s urednikom kad je mjesto radnje svojih priča smještao na prostor bivše Jugoslavije. "Mi dolazimo iz područja vojničke tradicije, jer su naprimjer Ilijada i Stari zavjet vojna izvješća", rekao je Novaković, ustvrdivši kako je ljudima Balkan nemoguće objasniti jer ga uvijek zaborave.

Knjigu Novakovićevih priča "Požuda - priče o ratu, ljubavi i nadi" objavio je zagrebački nakladnik Profil, a uredila Adriana Piteša.

Josip Novaković rođen je 1956. u Daruvaru. Emigrirao je s 22 godine u SAD, a posljednjih nekoliko godina živi u Kanadi. Za prozna djela dobio je priznanja Whiting Writer’s Award, Ingram Merrill Award, American Book Award, a 2013. godine bio je finalist nagrade Man Booker International. Priče su mu uvrštene u prestižne antologije američke kratke priče, a ugledni časopis Kirkus Review proglasio ga je jednim od najboljih američkih pisaca kratke priče.

Predavao je kreativno pisanje u okviru programa New York Public Library te na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, Die Freie Universitaetu u Berlinu, Sveučilištu Penn State, a trenutačno predaje na Sveučilištu Concordia u Montrealu. Na hrvatski jezik mu je do sada preveden izbor priča "Grimizne usne", zbirka eseja "Tražeći grob u Clevelandu", roman "Prvi aprila" i knjiga "Radionica pisanja fikcije", koja se koristi kao udžbenik na brojnim američkim sveučilištima.