Povjesničarka umjetnosti Ivanka Reberski rekla je da je tom dugoočekivanom monografijom hrvatska povijest umjetnosti dobila prvu sustavnu valorizaciju i revalorizaciju rada jednog od najznačajnijih predstavnika hrvatskog modernog slikarstva, koji dolazi iz osječkog kruga, no pripada širem kontekstu naše likovne povijesti.

Ambruš sustavno i kronološki prati i analizira pojedine razvojne faze Filakovčeva stvaralaštva kroz šest desetljeća, od prvih srednjoškolskih do posljednjih radova, dodala je.

Reberski je ocijenila pohvalnim što je monografija koncipirana inverzivno, odnosno reprodukcije slika su na početku knjige, nakon čega slijedi autoričina interpretacija.

Po riječima akademika Tonka Maroevića, pozicija Vladimira Filakovca donedavno nije bila dovoljno istražena i adekvatno vrednovana, iako on pripada naraštaju umjetnika formiranog u razdoblju otvaranja hrvatskog slikarstva modernim europskim tokovima.

Monografija Jelice Ambruš znatno proširuje sliku i rasvjetljava stvaralačke početke i prva desetljeća slikareva djelovanja, te ga primjereno postavlja u sustav interpretacije moderne hrvatske likovne umjetnosti, ustvrdio je Maroević.

Vladimir Filakovac (Slavonski Brod 1892. - Zagreb 1972.) studirao je u Budimpešti, usavršavao se u Beču, a kao pedagog djelovao na akademiji u Beogradu i Zagrebu. Filakovac je u slikarstvu obuhvaćao širok raspon tema i motiva, od portreta, pejzaža i mrtvih priroda do urbanih i animalističkih tema. Iz njegova osječkog razdoblja, između dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, proistekla su antologijska djela, među kojima i ciklus "Siesta-Žena pri odmoru".

Izdavači monografije su Galerija likovnih umjetnosti iz Osijeka i Institut za povijest umjetnosti iz Zagreba.