Knjiga je izašla u nakladi zaprešićkog izdavača Frakture, čiji je glavni urednik Seid Serdarević istaknuo kako je riječ o osmoj knjizi toga autora prevedenoj na hrvatski jezik u kojoj nas Oz svojom toplinom i načinom pripovijedanja ponovno vraća u svijet djetinjstva, svijet nevinosti koji, međutim, također zna biti i vrlo okrutan.

'Ta knjiga naslanja se na svijet koji Oz gradi u svojim romanima, a ono što je u njoj važno jest toplina kojom autor pristupa svojim likovima: svi oni i njihove sudbine, teme njihova svakodnevnog života, prikazane su iznimno toplo, a Oz svojim junacima pristupa kao da je s njima živio', kazao je Serdarević.

Nagrađivani izraelski autor temom života u kibucu prvi se puta pozabavio daleke 1965. u zbirci priča 'Gdje šakali zavijaju'. Gotovo pet desetljeća kasnije, u osam priča sadržanih u zbirci 'Među svojima' pisac se vraća krajobrazima svoje mladosti, evocirajući jednostavnim jezikom atmosferu društveno-zemljoradničkih komuna koje su u to doba bile pod snažnim utjecajem socijalističkih ideja, precizno pogađajući bit tamošnjih međuljudskih odnosa.

Ozu lako polazi za rukom tečnim, jednostavnim jezikom uvući čitatelja u svoj svijet prijateljstava i obitelji, u vrijeme kada je kolektivizam bio nada a materijalno nije bilo važno. Od običnih ljudskih sudbina, njihovih svakodnevnih priča, stvara bogat obiteljski album u kojemu se svaka sličica naslanja na onu drugu tvoreći mozaik istinskoga drugarstva.

O knjizi je govorila njezina prevoditeljica Weiss Sadeh, koja je istaknula kako se uvijek trudi prevodeći Oza biti kao prevoditelj 'nevidljiva' jer je to pisac koji najbolje govori sam za sebe'.

'Pisac koji na tako jednostavan način može tako jasno izraziti ljubav, zaista je veliki umjetnik', kazala je Weiss Sadeh.

Laila Šprajc, autorica priručnika za učenje hebrejskog jezika koja također prevodi s tog jezika, a dosad je već prevela nekoliko Ozovih knjiga, napomenula je kako, iako je njegov jezik naoko jednostavan, Oza uopće nije lako prevoditi jer je zapravo riječ o izazovnim i zahtjevnim, vrlo slojevitim tekstovima.

Radnja priča odvija se u 50-tim godinama prošloga stoljeća a, iako je riječ o čistoj fikciji, mogli bismo u njima prepoznati kibuc Hulda u središnjem Izraelu, u kojemu je Oz proveo više od 30 godina života.

Životi njegovih protagonista u tim se pričama međusobno isprepliću i dodiruju, pa se u njima neprekidno pojavljuju isti ljudi, ponekad u ulozi središnjih a ponekad samo kao sporedni likovi. Njihovim pojedinačnim sudbinama, idejama i osjećajima suprotstavljen je uglavnom neodobravajući stav kolektiva iza čije strpljivosti i suosjećanja leži ultimativni osjećaj razočaranja.

Književni kritičar Zdravko Zima kazao je kako je riječ o piscu važnoga opusa koji se u svojim knjigama oslikavajući svoju osobnu povijest bavi širom slikom povijesti izraelske države.

'No, Oz je pisac takvog formata koji ima sposobnost svaku temu univerzalizirati, pa se tako te priče mogu s jednakim interesom čitati bilo gdje u svijetu', kazao je Zima, dodavši kako nije slučajno da naslovna priča zbirke naslovom asocira na toplinu i ljubav, koja je 'njegova kapitalna tema'.

Amos Oz (1939.), novinar i intelektualac, profesor književnosti na Sveučilištu Ben-Gurion u Beershebi, jedan je od najcjenjenijih suvremenih svjetskih pisaca čija su djela objavljena na više od 40 jezika u 35 zemalja svijeta, uključujući i arapski. Dobitnik je niza prestižnih nagrada, uključujući Izraelsku nagradu za književnost, Goetheovu nagradu Grada Frankfurta, nagradu francuske Legije časti i drugih. Redovito objavljuje eseje o politici, književnosti i miru i jedan je od prvih Izraelaca koji zagovaraju rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba.

U izdanju nakladnika Frakture dosad su objavljeni prijevodi njegovih djela 'Kako izliječiti fanatika', 'Priča o ljubavi i tmini', 'Pantera u podrumu', 'Iznenada u dubini šume', te 'Rimovanje života i smrti'. Ove godine objavit će još dvije Ozove knjige, još jednu knjigu priča u prijevodu Andree Weiss Sadeh, te knjigu 'Židovi i riječ' u prijevodu s engleskog jezika, koja na zanimljiv i malo drugačiji način govori o tradiciji pisma u židovskoj kulturi.

Andrea Weiss Sadeh (1969.) studirala je engleski i francuski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pohađala Umjetnički koledž Beit Berl u Izraelu, te studirala humanističke znanosti na Sveučilištu u Tel Avivu. Prevodi s engleskog i hebrejskog jezika.

Predstavljanje je organizirano u suradnji s Kulturnim društvom Miroslav Šalom Freiberger a privuklo je večeras u Židovsku općinu Zagreb brojne ljubitelje toga židovskoga pisca.