Slavni hrvatski tenor, operni i operetni redatelj te diplomat rođen je 30. ožujka 1949. u Zagrebu. Pjevanje je učio kod Miroslava Lunzera u Zagrebu i na Konzervatoriju u Beču. Debitirao je u Splitu 1967. godine ulogom Ernesta u 'Don Pasqualeu'. Međunarodni debi imao je 1969. u bečkoj Volskoperi gdje je nastupio kao Nemorino u 'Ljubavnom napitku'.

Od 1973. stalni je gost Zagrebačke opere, nastupa i u drugim kazalištima, na koncertima, te snima za nosače zvuka.

Stekao je širu popularnost u Hrvatskoj u tipičnom belkantističkom tenorskom kanconskom, revijalnom i operetnom repertoaru. Režirao je opere i operete u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Mariboru i drugdje.

Cigoj se isticao izražajnim glasom i poletnom interpretacijom, u zemlji i na više inozemnih gostovanja tumačio je uloge lirskoga opernog repertoara u djelima J. Offenbacha, Ch. Gounoda, G. Bizeta, W. A. Mozarta, G. Verdija, I. pl. Zajca i drugih.

Osim srčanim tumačenjem lirskih tenorskih uloga (Seviljski brijač: Almaviva; La Traviatta: Alfredo; La Boheme: Rodolfo; Madame Butterfly: Pinkerton), interpretacijama operetnih arija te nastupima na festivalima zabavne glazbe osvojio je najširu publiku.

Nakon pjevačke karijere posvetio se i opernoj režiji, a služio je i kao profesionalni diplomat.

Dobitnik je nagrade Milka Trnina 1985. godine.