Noćas je u dobi od 86. godina preminuo nagrađivani dramski pisac i scenarist, književnik i novinar te autor kultne serije 'Kuda idu divlje svinje' Ivo Štivičić.

Ivo Štivičić rođen je u Rešetarima 13. svibnja 1936. godine. Studirao je na Pravnom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na tadašnju zagrebačku televiziju došao je 1958. godine, radio je kao dramaturg i scenarist, a od 1992. do 1995. bio je urednik Dramskog programa HTV-a. Kasnije je postao profesor dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti. Kao scenarist, istaknuo se radom na brojnim filmovima, između ostalih i na poznatom filmu Nikole Tanhofera 'Dvostruki obruč' (1963.), te na filmu Eduarda Galića 'Horvatov izbor' (1985.).

Dobitnik je Nagrade za životno djelo Ivan Šibl za televizijski rad te Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo.

Otac je dramatičarke Tene Štivičić.

Poštovatelj Miroslava Krleže i jedan od najvećih televizijskih 'krležijanaca'

Velikog hrvatskog pisca najviše je interesirala televizija, na kojoj je počeo raditi 1958. godine. Kao poštovatelj književnosti Miroslava Krleže, posebno se istaknuo televizijskim adaptacijama njegovih tekstova. IMDB navodi kako je zadnji film kojega je napisao TV film 'Roktanje intelektulanih krmača ili Europa danas', napisan prema predlošku Krležinog eseja iz 1935. godine, u kojemu u predratnom Zagrebu, osjećajući nadolazeće tragedije, Krleža piše o usponu fašizma i nacizma u Europi. Taj film u trajanju 59 minuta režirao je Eduard Galić s kojim je Štivičić mnogo surađivao tijekom života (kao i s redateljem Mariom Fanellijem), većinom adaptirajući Krležu. Interesantno, za Krležina života bila je snimljena samo jedna cjelovečernja kino adaptacija njegova rada ('Put u raj' u režiji Maria Fanellija, Krleža je sam pisao scenarij). Krleža očito nije volio kino. No, prema televiziji je velikan bio opušteniji, pa su mnogi njegovi tekstovi bili adaptirani za TV još u njezinim najranijim danima. I tu je Ivo Štivičić, po svoj prilici jedan od najvažnijih televizijskih dramskih pisaca u čitavoj hrvatskoj povijesti (uz Miljenka Smoju i Mladena Kerstnera), odigrao ozbiljnu rolu. Naime, već 1960. godine on piše svoj prvi televizijski doprinos Krleži - scenarij 'Vražjeg otoka', kojeg je režirao Ivan Hetrich.

Uz mnoge adaptacije u kasnijim godinama, Štivičić je tako postao jedan od najvažnijih televizijskih "krležijanaca" na ovim prostorima. Zapamćene su mnoge vrlo uspješne suradnje s iskusnim TV i filmskim redateljem Eduardom Galićem, jednim od najproduktivnijih redatelja u hrvatskoj povijesti. Godine 1978. napravili su miniseriju 'Tomo Bakran' u produkciji RTV Zagreb. Bio je to, zapravo, televizijski film u dva dijela, a Ivo Štivičić adaptirao je u scenarij za tu priliku dvije novele Miroslava Krleže - 'Smrt Tome Bakrana' i 'In extremis'.

Međutim, njihov najveći zajednički hit bio je kino-film 'Horvatov izbor' iz 1985. godine, u produkciji Zagreb filma i TV Zagreba, a također prema drami 'Vučjak' Miroslava Krleže. Štivičić i Galić poslije su radili i na TV seriji 'Putovanje u Vučjak' (1986. - 1987.) koju su također donijeli u ne sasvim tipičnoj adaptaciji, kao što autorima takvog kalibra i priliči. Ta je serija, uz film 'Horvatov izbor' i neizbježne 'Kuda idu divlje svinje', obilježila karijeru Ive Štivičića.

Osim Krleže, Ivo Štivičić je adaptirao za TV i važne strane autore, ali i druge hrvatske klasike poput Ranka Marinkovića ili Antuna Gustava Matoša. Štivičić se još u vrlo ranoj dobi prihvatio adaptacija književnih klasika - kao da je osjećao da će ih preko televizijskih ekrana lakše približiti publici. Ivo Štivičić znao je da bi svi trebali čitati genijalce poput Matoša. No, također je znao da u kuće polako stižu novi mediji, koji će opčiniti društvo i skrenuti pozornost s knjige. U dobi od 23 godine napisao je stoga za redatelja Ivana Hetricha TV dramu 'Balkon' (emitirana 1959. godine), prema istoimenoj noveli velikana hrvatske moderne Antuna Gustava Matoša. Taj je njegov uradak, kao i još neki o kojima smo pisali u ovom tekstu, išao uživo, u skladu s tadašnjim televizijskim dosezima. Nigdje nije sačuvan.

Njegove rane adaptacije Krleže za TV su, pak, još posebnija priča. On je oduvijek bio izazov za svakog autora. Mnogi su ga u ono doba shvaćali kao nedodirljivog autoriteta, čovjeka s kojim se ne može razgovarati i s čijim se djelima ne može 'igrati'. Štivičić mu je prišao vrlo mlad. Naime, namjerio je adaptirati za TV 'Vražji otok' godinu dana nakon 'Balkona'. Dakle, u 24. godini. Trebao je to biti prvi Krleža na TV ekranu. 'Vražji otok' je također trebao ići uživo, a mladog Štivičića kolege su savjetovale da ne odlazi Krleži u Leksikografski zavod - da će ga ovaj potjerati i osramotiti... Nitko od njih nije htio otići s njime Krleži, kako je Ivo Štivičić ispričao u jednom intervjuu.

'No, čovjek me primio širokih ruku i srca. On je znao što je medij, znao je da njegovo djelo na ekranu otvara čitalačku znatiželju. Krleža je bio znatiželjan kao malo dijete prema tome što će se dogoditi, pogotovo kad sam mu objasnio što bih radio, i pogotovo kad je vidio Vražji otok', ispričao je u istom intervjuu Ivo Štivičić.

Svoj prvi kazališni predložak Ivo Štivičić ostvario je 2007. godine, također prema Krležinom memoarskom zapisu 'Pijana novembarska noć 1918.', koju je na sceni brijunskog teatra Ulysses postavio sa svojom kćeri Tenom Štivičić. Dramu 'Shakespeare u Kremlju' napisao je 2013. godine. Objavio je i knjigu dramskih tekstova 'Ratnici' (1968.).

Među njegovim su televizijskim projektima i 'Svadba' (1959.), 'Gola cesta' (1961.), 'Vučjak' (1961.), 'Pijana noć 1918.' (1962.), 'Kandidat smrti' (1963.), 'Mokra koža' (1966.), 'Zatezanje konopca' (1967.), 'Kokošari', (1968.), 'Karmine' (1977.), 'Puška u cik zore' (1981.), 'Brisani prostor' (1981.), 'Tamburaši (1982.)', te 'Uskrsnuće nade' (1996.).

'Kuda idu divlje svinje'

Štivičić će među najširom javnošću zasigurno ostati najviše upamćen prema kultnoj seriji koju je napisao, a koja se emitirati počela 1971. godine na RTV Zagreb. Riječ je o, dakako, TV seriji 'Kuda idu divlje svinje' u režiji Ivana Hetricha. Ta je serija bila pisana, snimljena i montirana isključivo za TV, a u njoj su zapažene uloge odigrali Ljubiša Samardžić, Fabijan Šovagović, Ivo Serdar, Mladen Crnobrnja, Miodrag Lončar, Gordan Pičulja, Jovan Ličina, Mladen Crnobrnja... koji će - kao Crni Rok, Mile Vrbica, Šojka, Plik, Lujo, Šarac i Veriga - živjeti zauvijek.

Besmrtnost im je svojim velikim pisanjem podario noćas preminuli Ivo Štivičić.