Ovaj glasoviti slavist i književni povjesničar rođen je u gradu Białystoku u Poljskoj, 27. srpnja 1924, a najranije djetinjstvo proveo je u Łodźu. Nakon toga se obitelj seli u Zagreb, gdje je krenuo u osnovnu školu polazio u Zagrebu, a maturirao je u Senju 1942. godine, nakon čega je otišao u partizane.

Kako u priopćenju ističe HDP, Flaker je studij slavistike završio 1949. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je onda izabran za asistenta na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti. Doktorirao je 1954. disertacijom Pravaštvo i ruska književnost, a kao redoviti profesor ruske književnosti radio je od 1965. do odlaska u mirovinu 1989. te je nakon toga od 2002. professor emeritus. Kao vrhunski stručnjak, znanstvenik i predavač, poznavatelj desetak europskih jezika, pozivan je na mnoga svjetska sveučilišta. Redoviti je član HAZU od 1991. Izvanredni je član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, počasni član Mađarske akademije znanosti te inozemni član Poljske akademije znanosti i umjetnosti.

Obavljao je i niz strukovnih funkcija, pa je tako bio šef Katedre za rusku književnost te više puta pročelnik Odsjeka za slavenske jezike i književnosti. Jedan je od osnivača i predstojnika Zavoda za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Pokretač je i voditelj dvadesetogodišnjeg projekta, tj. niza međunarodnih slavističkih znanstvenih skupova pod zajedničkim nazivom Pojmovnik ruske avangarde (zbornici objavljeni u devet svezaka), koji je prerastao u Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća (zbornici Ludizam, Hijerarhija, Mistifikacija, Parodija, Simultanizam, Vizualnost, Karikatura). Pisao je do zadnjeg časa te je protekle godine objavio zapažene autobiografske zapise, a nagrađen je i Kiklopom za životno djelo.

Intenzivna i plodna znanstveno-spisateljska djelatnost Aleksandra Flakera bitno je odredila današnju hrvatsku rusistiku te sveukupnu slavistiku i književnu znanost.

Među prvima je u Europi već sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća pokazao interes za ruski formalizam i avangardu – pojave koje su bitno obilježile europsku književnu znanost i kulturu. Raznorodnost Flakerovih interesa očituje se u širokom rasponu književnih fenomena: od pojedinačnih tekstova i stvaralačkih opusa pojedinih autora, preko problemsko-stilskih kompleksa sve do cijelih povijesnih korpusa nacionalne književnosti.

Književne pojave (tekstove, osobe, smjerove, stilove, razdoblja) ne promatra tek 'same po sebi', nego ih komparatistički uključuje u širok kulturni, književnopovijesni i intermedijalni kontekst. Policentričnošću se može objasniti i njegovo zanimanje za avangardu 'kao antiformativnu stilsku formaciju koja kultivira niz obilježja karakterističnih i za flakerovski diskurs: dinamiku i dehijerarhizaciju, postupke montaže i kolažiranja, sklonost fragmentu i simultanističkomu prikazu, asocijativnost, prelijevanje područja i prekoračivanje okvira' (J. Užarević). Kao tvorac ideje o 'stilskim formacijama', ali i istraživač suodnosa među slikarstvom i književnošću, Flaker upozorava na načelni poliglotizam umjetnosti i kulture te potrebu da se nacionalna književnost i kultura tumače u nadnacionalnom kontekstu. Važna su i njegova istraživanja suvremene domaće proze u europskom kontekstu (model 'proze u trapericama').