Diplomirao je violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Vaclava Humla i Ivana Pinkavae, gdje je i predavao. Od godine 2008. je profesor emeritus. Od 1957. do 1997. djelovao je kao član, potom koncertni majstor i voditelj ansambla Zagrebačkih solista, a vodio je i Komorni studio Zagrebačke filharmonije.

Kao solist nastupao je na mnogobrojnim recitalima i uz Zagrebačke soliste, te kao komorni glazbenik u Triju Orlando, ali i uz gitarista Darka Petrinjaka u duu. Povremeno nastupa i kao dirigent.

Tijekom duge i bogate karijere Ninić je koncertirao u većini zemalja Europe, Sjeverne i Južne Amerike, Australiji i Novom Zelandu, a snimio je samostalno i sa Zagrebačkim solistima niz gramofonskih ploča i kompaktnih diskova. Bio je član brojnih žirija i stručnih komisija na violinističkim natjecanjima.

Bio je jedan od najistaknutijih violinista svoje generacije, a odlikovale su ga istodobno temperamentna, kultivirana i tehnički dotjerana svirka i interpretacija. Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo, godine 2003.

'Njegova predanost umjetnosti, nevjerojatna tehnička virtuoznost i inspirativno vodstvo oblikovali su ansambl i pridonijeli međunarodnom ugledu hrvatske klasične glazbe. Meastro Ninić je tijekom svoje bogate karijere zadužio generacije glazbenika, a njegova strast prema glazbi, ljubav prema rodnom Šibeniku i Zagrebačkim solistima obilježili su njegov život.

Bio je više od umjetnika – bio je simbol izvrsnosti i ljudske topline. Zagrebački solisti nikada neće zaboraviti njegov doprinos, a njegovo nasljeđe živjet će kroz svaki ton koji izvedemo. Počivao u miru, dragi maestro', istaknuli su Zagrebački solisti u objavi o smrti Tonka Ninića.