Babaja je preminuo 14. siječnja, u 83. godini, u Domu za starije i nemoćne osobe Medveščak.

Rođen u Imotskom 1927. godine, Babaja je, među ostalim, radio kao profesor na Akademiji dramske umjetnosti. Režirao je dokumentarne filmove, među kojima se ističe film 'Čuješ li me?' Karakteristično za njegov rad je da se više bavio proživljavanjem junaka, nego fabulom.

Najpoznatiji filmovi su mu 'Breza', 'Pravda', 'Mirisi, zlato i tamjan' te 'Carevo novo ruho'.

Ministar kulture Božo Biškupić uputio je brzojav sućuti obitelji Ante Babaje, ističući da je njegovom smrću Hrvatska izgubila redatelja i filmskog autora koji je već za života zasluženo stekao reputaciju jednoga od neupitnih klasika hrvatskog filma.

Ante Babaja je i osnivač filmskog odsjeka na ondašnjoj Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu (danas Akademija dramske umjetnosti), gdje je predajući filmsku režiju prenosio svoje iskustvo i ljubav prema filmu na mlađe generacije. Godine 1988. nagrađen je nagradom Vladimir Nazor za životno djelo

Njegova kreativnost, kako napominje Biškupić, nije ga napuštala ni u kasnim godinama, kada je pokazao kako se s jednostavnom filmskom tehnikom i skromnim sredstvima može napraviti vrijedan estetski ugođaj. Ispričavši priču o danu jednog umirovljenika u dokumentarističko-igranoj formi filma 'Dobro jutro', ostvario je subjektivnim metodama filmskog ostvarenja prikaz realnog života. Upravo taj njegov posljednji film dobitnik je Velike nagrade 16. dana hrvatskog filma, kao i nagrade Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara.