Što misliš, što je gore, pitala me Dora, izgubiti puno kao oni što su nešto imali pa izgubili, ili mi koji nemamo poslove, nemamo ništa, pa ništa ni ne gubimo?

To je na tragu Buddhe, Dora, rekao sam.

Ne znam na čijem je tragu, ali lijepo je konačno osjećati da nismo jedini u kurcu.

*

Imamo vremena, sada smo doma više nego ikad, možemo se ševiti do mile volje.

Može, rekao sam.

Hajde, rekla je.

Hajde, rekao sam.

Idemo, rekla je.

Da, rekao sam.

Čuj, samo prije nego počnemo, rekla je, jesmo li platili opomenu za siječanj?

Nismo još.

Nismo još?

Nismo još.

Kako nismo, pa travanj je. Iskopčat će nam struju.

Sva sreća da smo u ljetnom računanju vremena, rekao sam.

Sva sreća, rekla je, imaš pravo, dodala je, da smo u ljetnom računanju vremena.

Da.

Da.

Malo smo šutjeli.

Trebalo bi prošetati psa.

Da, idem ja.

Pusti, idem ja.

*

Čitam na nekom portalu kako je ovo doba krize i zastoja dobro razdoblje za promišljanje, preispitivanje života i svojih prioriteta.

Kasno je. Imam 33 godine. Ako me sada pribiju na križ neće pomoći nikome.

Bit će dana, al nas biti neće, slušam pjesmu koju pjevao je jednom jedan pjevač.

Pitam Doru može li zamisliti svijet u kojem nas neće biti. Rekla je da može.

Ja ne mogu, rekao sam.

Misliš da su ljudi toga svjesni?

Čega?

Pa da ih neće biti. Ja kad ih gledam svakog dana na njima ne primjećujem da su toga svjesni.

Kako bi trebao izgledati čovjek koji je svjestan da ga jedan dan neće biti, pitala me.

Ne znam.

Eto.

U pravu si, rekao sam.

Idemo spavati. Sad je kasno.

Da, već je kasno. Bože, kako se ovdje brzo smrkava, mislio sam reći, no nisam rekao ništa.

*

Ne možemo platiti stanarinu.

Dori Asja već mjesec dana ne plaća za izradu plakata. Asji producentska kuća već dva mjeseca ne isplaćuje naknadu za usluge oglašavanja. Iz producentske su kuće poslali upit Ministarstvu kulture, što je sa novcima.

Gazda me nazvao i pitao kad će uplata, mora platiti ratu kredita za Mazdu 3.

I meni se sviđa mazda 3. Hatchback?

Da, reče.

Koje godište?

2017.

I ja sam gledao na Njuškalu aute, rekao sam. Što se tiče stanarine, moram kontaktirati Ministarstvo kulture.

Ne razumijem.

Koga drugog da zovem?

Ne znam. Ne razumijem što pričate. Morat ćete iseliti iz stana.

Morat ćemo.

Imate kamo?

Nemamo.

Ne znam što da vam kažem.

Možda i imamo. Naslijedio sam kuću nakon očeve smrti.

Pa, zašto tamo ne živite?

Nije prikladna za život.

Što to znači?

To znači da bi mi se mogla svakog trena srušiti na glavu.

U tako je lošem stanju?

Kuća je u dobrom stanju.

U čemu je onda problem?

Otac mi je dva tjedna prije smrti rekao da ima osjećaj da će mu se strop srušiti na glavu. Rekao sam mu da priča gluposti. Sad i ja imam taj osjećaj kad sam u toj kući.

Ne znam što da vam kažem.

Ne morate ništa.

Žao mi je, ali ja moram nekako platiti ratu za auto.

Nazvat ću vas kasnije. Pogledat ću brojeve ministarstva. Nekog ću valjda dobiti i reći im za moj problem.

U redu. Javite mi.

Hvala. Javit ću vam.

*

Tržište nekretnina će se urušiti, rekla mi je agentica za nekretnine kad sam je pitao što da radim.

Imao sam ozbiljnog kupca, još jučer.

Zašto niste prodali?

Jer sam želio pričekati. Ima vremena, rekao sam mu. Danas mi je javio da je budućnost nesigurna, da odustaje.

Zašto mi niste rekli da je još jučer budućnost bila sigurna, drugačije bih živio, mislio sam mu reći, no nisam.

*

Plodovi gnjeva najpoznatije je američko djelo koje prikazuje život u vrijeme Velike depresije.

Neki razdoblje što nam slijedi nazivaju novom Velikom depresijom.

Kupio sam nam ulaznice za ovogodišnji Inmusic. Najavljeni su Deftonsi. Iako Chino Moreno nikada nije mogao spojiti glas s cd-a s glasom na pozornici, to je bilo manje bitno. U svojoj pjesmi My own summer, prema mojem sudu, on opisuje depresivno ljetno raspoloženje. Deftonsi neće svirati. Ovo će ljeto biti velika depresija, pomislim na kratko, a ta misao možda ima, a možda i nema veze sa otvorenim prozorom u Dorinom internet pregledniku na stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

*

Bekim Fehmiu je u filmu o lutanjima nosio ime Ulisse.

Bilo je to dva dana prije Božića, 2015., Dora i ja smo bili u knjižari, u Buybooku. Tražio sam nešto, ne znam točno što.

U knjižaru ulazi čovjek u kojeg se Dora nekoliko mjeseci prije toga zaljubila.

U noći sa srijede na četvrtak razmišljao sam o nagradnoj igri u kojoj sam osvojio knjigu čovjeka koji je u crnom kaputu ušao u knjižaru. Tvoj sin Huckleberry Finn. Nisam se mogao sjetiti gdje je. Razmišljao sam kako u ovo doba žive nomadi.

U čevrtak, nakon što smo zalijali vrt, vratili smo se u stan.

Dora je upalila laptop. Vrisnula je.

Nadam se da se Odisej vratio kući.