Nakon prošlogodišnjeg prijevoda antiromana Školice (Naklada Pelago), ključnog djela Julija Cortázara i jednog od najvažnijih djela hispanoameričke književnosti, krajem godine stigao nam je još jedan prijevod tog velikog argentinskog književnika.

Jedan od prvih neofantastičara koji je davno prije naših borhesovaca od velikog Jorgea Luisa Borgesa preuzeo model 'metafizičke tjeskobe', a koji, začudo, svih ovih godina nije prevođen na naš jezik, zbirku priča 'Kraj igre' ('Final del juego') objavio je davne 1956. godine, da bi 54 godine kasnije stigao i hrvatski prijevod.

Zbirka se sastoji od 18 priča nejednake duljine podijeljenih u tri stilski, tematski i koncepcijski različita okvira. Priče se sadržajno kreću od svakodnevnih muka po junake ('Nitko nije kriv') preko sjetnih povrataka u prijelomne trenutke odrastanja vezane uz spoznaju ljubavi i vlastitih mana ('Otrovi' i 'Kraj igre'), zatim pretapanja sna i jave u životnim konačnicama ('Priča s vodenom pozadinom') do začudnih priča u kojima u potpunosti nadvladava magičnost ('Aksolotl').

Junaci priča uglavnom se nalaze u točki, shodno naslovu zbirke, kraja igre, a to duševno odbacivanje života (kao) igre događa se u sivom i turobnom, magičnom i snovitom okviru, u kojemu je življenje tek čekanje na događaj ili san vrijedan pažnje, a počesto i života.

Prva priča 'Besmrtnost parkova', čiji junak biva uvučen u fikciju romana koji čita, najavljuje i ujedno sublimira poetiku cijele zbirke. Taj borhesovski element u kojemu u realni okvir uranja san, fikcija ili mašta, da bi njime zavladao, relativizirao ga i pretočio u prostor magične realističnosti prisutan je u gotovo cijeloj zbirci. U tom preplitanju, realni i irealni svijet su u potpunosti ravnopravni, što autor pojačava stvaranjem atmosfere ispunjene nervozom, napetošću, turobnošću i tmurnom sjetom.

Atmosferu i razvoj priča Cortázar oblikuje na dvije razine – stilski i sadržajno. Stilski, posebice u prvom okviru priča, autor nervozu junaka u naizgled običnim situacijama, poput neuspješnog oblačenja pulovera u 'Nitko nije kriv', stvara građenjem višestrukosloženih rečenica od 20 i više jednostavnih rečenica, međusobno sastavnih, rastavnih, suprotnih, zavisnih i umetnutih. Ta silna stilska slojevitost i labirintnost nervozu junaka izazvanu stalnim neuspjesima odlično prenosi na čitatelja, pozivajući ga na ponovna raspetljavanja rečeničnih nizova.

Furioznost radnje majstor atmosfere i stila oblikuje brzanjem kratkih rečenica, a napetost začudnim sintagmama u kojima spaja nespojivo i forsiranim ponavljanjem ključne nepoznanice priče.

Sadržajno, napetosti nastaju vrhunskim pretapanjem stvarnosti i mašte, koje čitatelja drži u napetoj tjeskobi do završnog obrata. Znatiželju i laganu nelagodu na tragu jeze autor postiže uvođenjem u priče pripovjedačevog intimusa u ulozi sugovornika, što mu otvara mogućnost da se u pripovijedanju usmjeri isključivo na priču, događaj ili san, bez suvišnog konteksta. Tako se pred čitateljem, koji se poistovjećuje s intimusom, nalazi ogoljena priča 'znanca', neublažena viškovima.

Vrlo zanimljiv je i kut pripovjedača koji autor u pričama preispituje iz različitih pogleda, a dovodi do ruba u priči 'Aksolotl', gdje pripovjedač i alksalotl (ličinka repatog vodozemca) mijenjaju uloge, da bi se u završnom obratu pozicija pripovjedača dodatno zavrtjela i u potpunosti relativizirala.

Dora Jelačić Bužimski vrlo uspješno je rječničku i stilsku slojevitost prevela u hrvatski jezični prostor, ispunivši priče raskošnim sintagmama, a ipak ne pretjeravši u prevoditeljskoj zaigranosti. Također, odlično je prenijela odgovarajuću turobnu atmosferu priča, ali i patinu nastalu s godinama čekanja na prijevod knjige.

Sama zbirka nastala u izdanju 'Knjgomata' vrlo je loše opremljena. Tako nema ni bilješke o piscu i prevoditelju ni kratkog opisa zbirke ili isječka iz djela na koricama knjige, a iz popisa sadržaja ispušten je naslov priče 'Nitko nije kriv'.

Usprkos 50-godišnjem kašnjenju, prijevodi Cortázara nisu samo ispravljanje davnih nepravdi, već hrvatskom čitatelju nude izuzetno književno bogatstvo. Dok su 'Školice' provjerena vrijednost o kojoj je mnogo toga rečeno i napisano i prije prošlogodišnjeg hrvatskog prijevoda, 'Kraj igre' pravo je otkriće za hrvatskog čitatelja.