'E=mc2' plesna je predstava koreografkinje Zrinke Lukčec, inspirirana osnovnim zakonima fizike, istovremeno istražujući njihovu primjenu u plesu i tijelu plesača. Predstava je namijenjena djeci i mladima, kao i odraslima koji traže način kako da se napokon – ili ponovno – zaljube u fiziku.

Četvero tinejdžera okupilo se na zajedničkom učenju pred ispit iz fizike. Gradiva je po običaju puno, a vremena malo. Naravno, neki već sve znaju napamet i samo se prave važni, a ostali tapkaju u mraku dok im misli lutaju po puno važnijim životnim pitanjima od jedne suhoparne, dosadne i zamorne fizike. Toliko zamorne da polako, formulu po formulu, definiciju po definiciju, svi do jednoga padnu u san. Odjednom se bude unutar zajedničkog sna i otkrivaju kako sile o kojima su upravo maloprije učili u snu djeluju upravo pomoću njih i kako oni sami djeluju samo pomoću sila fizike.

Njihova tijela kao da su postala dijelom nekog velikog pokusa te počinju shvaćati kako sve o čemu su čitali funkcionira – gravitacija, ubrzanje, centrifugalna sila, brzina svjetlosti, količina gibanja.

Koreografiju potpisuje Zrinka Lukčec, dramaturgiju Rona Žulj, plesači u predstavi su Aleksandra Mišić, Ognjen Vučinić, Petra Valentić i Iva Čevizović, dok je za oblikovanje zvuka zaslužan Damir Šimunović.