Početkom lipnja prošle godine kipar Nikola Vudrag nakratko je bljesnuo pojavivši se u svim medijima. Razlog tome bio je spektakularni iznos od 712 tisuća eura za koji je na dobrotvornoj aukciji u Poljskoj prodana njegova skulptura 'Iron Maiden', povodom čega smo i prvotno popričali s njim. Budući da nam se Vudrag tada javio s jednog od svojih brojnih putovanja, nije bilo vremena za dublji uvid u njegovo stvaralaštvo, ali je nastupio trenutak da to ispravimo. Rođen 1989. godine u Varaždinu, ovaj se likovni umjetnik nalazi na pragu zrele dobi. Pomniji pogled u njegovu biografiju otkriva da je na sceni gotovo 20 godina, odnosno da izlaže od 2005. godine. Za početak nas je zanimalo kako je krenuo u umjetničke vode, a Vudrag je bio dovoljno susretljiv da nam otkrije sve.

'Moje putovanje u kiparstvo započelo je u djetinjstvu, u djedovoj kovačkoj radionici, prije nego što sam uopće bio svjestan same profesije kipara. Tamo sam prvi put dobio priliku koristiti aparat za varenje i pomagati u spajanju raznih metalnih elemenata. U toj radionici sam naučio najviše o formi i materijalu, o stabilnosti, ali i o toplini i mekoći željeza. Ondje sam naučio promatrati svijet oko sebe kao skup elemenata koji nose sa sobom ideje, imaju određenu formu i ispunjavaju određenu funkciju. Sva ta iskustva, obogaćena različitim područjima školovanja i radnog iskustva, dovela su me do stvaranja umjetnika koji sam danas', otkriva Vudrag upitan o svojim počecima.

Nadalje, zanimalo nas je može li izdvojiti tri najvažnija događaja, za koje smatra da su ga formirali kao umjetnika. Rekao je da su to prvi susret sa željezom, odlazak u Pariz i spomenuta aukcija u Poljskoj: 'Kada sam prvi put uzeo aparat za varenje u ruke i osjetio kako se željezo topi i oblikuje pod mojim prstima, bio sam uvjeren da je taj proces stvaranja i kreacije moj životni put, bilo da se radi o željezu ili nekom drugom materijalu. Boravak u Parizu bio je moj prvi korak u inozemstvo i pružio mi je iskustva i perspektive koje su mi pomogle da shvatim svijet umjetnosti kroz prizmu poslovanja, trgovine i logistike umjetnina. Nakon toga sam osnovao udrugu koja se bavi promicanjem kulture te pružao savjete o plasmanu umjetničkih djela u klasične ili komercijalne galerije, posebice u Parizu.'

'Poljski uspjeh na aukciji bio je za mene osobno više od samog uspjeha u prodaji umjetničkog djela. Uz dobrotvornu inicijativu koja je obilježila taj događaj, doživio sam ga kao validaciju dugogodišnjeg rada. To mi je dalo novu perspektivu i iskustvo u kontekstu 'vraćanja zajednici' kroz dobrotvornu aukciju, pružajući mi dodatni uvid u svijet humanitarnog djelovanja i filantropije. Ovaj događaj mi je omogućio da iskusim radost dijeljenja umjetnosti s drugima i otvorio mi je nove mogućnosti za povezivanje umjetnosti s humanitarnim inicijativama. Tako sam shvatio da umjetnost može imati dublje značenje i utjecaj na zajednicu te sam se posvetio istraživanju načina kako umjetnost može služiti većim ciljevima i doprinijeti društvenim promjenama', zaključio je Vudrag najznačije trenutke svog umjetničkog puta.

Međutim, je li danas već blizu ciljeva koje je zacrtao dok se školovao? 'Kroz različita umjetnička polja, od slikarstva i kiparstva do medaljerstva i art terapije, stekao sam obrazovanje koje me je oblikovalo, no ono što sada najviše prakticiram nije bilo temelj mojih formalnih studija. Tijekom vremena provedenog između riječke i zagrebačke akademije, krenuo sam putem Anhalt sveučilišta primijenjenih znanosti u Njemačkoj, koje je te godine istraživalo javne spomenike. Tamo sam ostvario svoje prvo javno umjetničko djelo - skulpturu Velog Jože, koja nosi simboliku viteza Rollanda iz germanske kulture, povezujući etimologiju i mitologiju naših europskih područja.

'Otad sam istraživao različita područja kiparstva, ali uvijek sam se vraćao monumentalnim radovima koji zahtijevaju izračune, razumijevanje fizike i promišljanje o javnom prostoru, definirajući konačno mjesto na kojem se postavljaju. Mogu reći da sam pronašao svoje mjesto u sektoru gdje takav rad oblikuje vizualni identitet mjesta, spaja ljude, gradi mostove, potiče međunarodne dijaloge te teži pomaknuti granice. Ovaj proces zahtijeva dugoročno razmišljanje i jasnu viziju kamo se naš duh usmjerava, kao i vjeru u umjetnički rad koji ima potencijal probiti lokalne barijere te se integrirati u globalni, međunarodni svijet umjetnosti', kaže nam umjetnik.

Protekle dvije godine bile su mu iznimno plodne, a takva će mu, ako sve bude po planu, biti i aktualna. Naime, surađivao je s Hrvatskom narodnom bankom i Hrvatskom kovnicom novca na izradi hrvatskih euro kovanica, što mu je otvorilo vrata međunarodne suradnje u području medaljerstva. Prodao je spomenutu skulpturu za 712 tisuća eura na dobrotvornoj aukciji u Poljskoj, što mu je otvorilo vrata tog velikog tržišta. Kao suosnivač Hrvatske udruge za promociju i razvoj intelektualnog i kulturnog stvaralaštva, svojevrsnim kulturnim centrom Varaždina, okupio je desetak umjetnika raznih profila kako bi zajednički pokrenuli rast kreativnih industrija na sjeveru Hrvatske. Nadalje, diljem Hrvatske postavio je nekoliko javnih spomenika, među kojima se ističu tri biste Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika, kao i monumentalni radovi 'Začin život' u Koprivnici te 'Herculesova košuta' i 12-metarski spomenik Nikoli Tesli u Varaždinu. Također, nedavno je sudjelovao na projektu COP28 (United Nations Climate Change Conference), to jest na međunarodnoj konferenciji o klimatskim promjenama održanoj u Dubaiju, gdje je predstavio skulpturu 'The Seven Realms' - set od sedam dijamanata koji predstavljaju sedam regija Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Što se tiče bliske budućnosti, upravo surađuje sa čuvenom oksfordskom knjižnicom Bodleian na komemoraciji za pisca J. R. R. Tolkiena, a završava i skulpture za dva veoma značajna događaja u svojoj karijeri - Biennale umjetnosti na Malti i Venecijanski biennale. Za prvu će predstaviti tri monumentalne skulpture vezane uz seriju Heraklovih zadataka, koncept koji govori o tradiciji naše regije ispričane kroz prizmu grčke i rimske kulture, koje su nas dijelomično formirale. U Veneciji će postaviti dvije skulpture ispred Palazzo Mora koje će zaokružiti priču započetu na Malti. Te dvije platforme koristit će za predstavljanje seta radova u kojem se, prema njegovom saznanju, prvi put u umjetnosti koristi estetski oblikovani kalup kao materijalizirana umjetnina, dok svjetlo iznutra oblikovano metalnim kalupom formira ideju kojom se rad bavi. Takva prezentacija, smatra, ne samo da može poslužiti kao odskočna daska u njegovoj umjetničkoj karijeri, već doprinosi općoj prepoznatljivosti našeg područja i priča priču o tradiciji koja je oblikovala Europu i naše prostore.

I, konačno, zanimali su nas njegovi životni ciljevi ili planovi, na što je imao spreman odgovor: 'Početkom godine dobio sam poziv kustosa iz Londona za izlaganje u Saatchi muzeju. Planiram u narednom periodu ostvariti izložbu u Londonu, gdje sam pozvan kao prvi hrvatski umjetnik koji će predstavljati svoj rad i Hrvatsku kroz samostalnu izložbu. Za tu izložbu na jednoj od najvećih umjetničkih platformi, koja (uz Veneciju) pruža ekspanziju u globalni svijet umjetnosti, aktivno smišljam i radim na konceptu i radovima. Te umjetnine bi, uz priču tradicije naših prostora, pokazali novi odmak u umjetnosti, jednu inženjersku estetiku, te samu funkcionalnost umjetničkog djela koje takvo materijalizirano nosi određenu vrijednost i funkciju. Također, razmišljam o načinima uključivanja publike u umjetničko djelo, funkcionalnosti i estetici, inovacijama na području mehaničkih elemenata skulpture, te o monumentalnom i estetskom značaju tih skulptura uklopljenih u jednu izložbu.'

'Kad promišljam o životnim ciljevima, uvijek se vraćam inspirativnim umjetnicima čija su djela pomicala granice bez nužne veze s konkretnim sektorima: Eiffel u području gradnje, Rodin u otvaranju puta k apstraktnoj formi, Da Vinci u znanosti, medicini, umjetnosti… Stvarali su umjetnost koja je oblikovala naše svjetove. Njihov primjer potiče me da razmišljam o tome kako doprinijeti napretku kroz umjetničko stvaralaštvo, a moja strast prema radu, rješavanju zadanih teoretskih ili praktičnih problema i dugoročnoj viziji vjerujem da može proširiti neke vidike kroz umjetnost i multidisciplinarno komunicirati s različitim sektorima, ostavljajući trag koji će vrijediti kao jedna točka u vremenu - podsjetnik na ideje, ljepotu i spoznaje koje umjetnost nosi sa sobom', zaključio je razgovor Vudrag.