Nikolu Vudraga uhvatili smo u Poljskoj, u trenutku konferencije za medije povodom aukcije na kojoj je njegova skulptura "Iron Maiden" prodana za nevjerojatnih 711 tisuća eura. Aukcija pod nazivom "Great Emotions" organizirana je da bi se pomoglo školovanju djece u Gani i mladih u Ukrajini, a prikupljeno je milijun i 380 tisuća eura, što znači da je Vudragovo djelo činilo više od polovice prikupljenog iznosa. Ovaj mladi umjetnik rođen je 1989. godine u Varaždinu, u obitelji koja je njegovala zanat obrade metala, čime se "zarazio" u najranijoj dobi. Međutim, njegov je put bio krivudav - u srednju školu je krenuo u sjemenište, ali je ubrzo shvatio kako to nije za njega. Pronašao se u kiparstvu, a formativne je godine proveo u Parizu, gdje je neumorno obilazio galerije dok nije naišao na Amelie Fevre i galeriju Carré d‘artistes, u čijem je rosteru i danas. S obzirom na okolnosti, s umjetnikom nismo stigli ući u detalje, no uspjeli smo porazgovarati o njegovim počecima, zvjezdanom trenutku koji mu se dogodio i planovima za budućnost.

Kakav je osjećaj prodati skulpturu za tako velik iznos?

- Nisam očekivao da će se skulptura prodati za takav veliki iznos, puno umjetnina koje su bile na nadmetanju prije moje su stvari o kojima sam učio na akademiji, tako da nisam očekivao takav ishod, pogotovo da će proći polovicu ukupnog iznosa. Razgovarao sam kasnije s kupcem i pitao što se dogodilo, na što sam dobio odgovor: "Ja sam tu skulpturu vidjela i odlučila je imati. Bez obzira na sve".

Imate veoma zanimljiv obrazovni put koji vas je u jednom trenutku doveo i do sjemeništa. Možete li ga prepričati u kratkim crtama?

- Krenuo sam sa sjemeništem jer sam želio studirati teologiju i zanimalo me to područje, uz mitologiju i samu antropologiju. Na kraju sam shvatio da je najbolje da i fizički radim ono o čemu mislim i tako se u spoju manualnog rada i tih tema stvorio umjetnički put.

Kako ste se odlučili za kiparstvo?

- Pohađao sam riječku akademiju za profesora slikarstva, i prebacio se na kiparstvo u Zagreb jer je jedina akademija koja je je tada imala smjer medaljerstva. Primarno sam se bavio izradom kovanica i medalja, bio izvedbeni autor hrvatskih eura, no ipak je ta želja za monumentalnim izričajem dovoljno snažna da me tjera u veće formate.

Koji su vam umjetnici uzori?

- Nisam imao puno uzora no divio sam se Eiffelu, ili Josephu Beuysu i ljudima koji su premašili neke granice u umjetnosti. Ili Igoru Mitoraju primjerice, čiji je rad ovaj put bio i sa mnom na aukciji.

Kao mlad čovjek ste završili na sudu zbog crteža Adolfa Hitlera. Što se zapravo dogodilo?

- Naučio sam da umjetnost treba uznemiravati red i mir nakon što sam platio kaznu za rad na kojem piše da umjetnost oslobađa. Dalo bi se raspravljati o umjetničkoj slobodi, iako je taj termin na crtežu bio apsolutno iskrivljen i izvađen van pravog konteksta. Ukratko, platio sam kaznu jer sam ismijavao Adolfa Hitlera.

Vjerojatno ste najpoznatiji kao autor spomenika Franji Tuđmanu u Murskom Središću. S kakvim ste se izazovima susreli prilikom izrade?

- U umjetničkom školovanju potrebno je poznavati jedan akademski, klasični pristup kako bi mogli razvijati na dobrim temeljima vaš osobni stil. Bista Franje Tuđmana primjer je jednog klasičnog stila kakav se očekuje za javni spomenik koji bi u teoriji trebao biti prepoznatljiv i klasičan.

Živjeli ste u Parizu. Što vam je donijelo to iskustvo?

- Pariz me naučio jako puno o poslovanju u umjetnosti, investicijama kroz umjetnička djela, ulaganje u umjetnost i puno toga što se inače ne uči u školama. Ekonomiju koja nedostaje u klasičnom umjetničkom obrazovanju, od pisanja ugovora do reguliranja cijena i dostupnosti radova. Nakon raznih neugodnih iskustva na domaćem terenu, najvažnije što sam ipak u Parizu naučio je da su umjetnici cijenjeni i da njihov rad uistinu vrijedi.

Prema vašem iskustvu, koliko je teško stupiti u kontakt s agentima, dobiti njihovu pažnju, respekt, ući preko njih u neku viđeniju parišku galeriju? Koliko je za umjetnika važno imati odličnog agenta? Koliko je važno za umjetnika da se sam gura, sam si probija puteve do važnih galerija?

- Možete gurati sami do jednog momenta, no neizbježno je, ako ste ozbiljni u toj namjeri, da imate agenta koji se bavi prodajama i izlaganjima, jer u suprotnom ne bi stigli raditi. Vaš posao je stvarati, agentu je posao spajati, i u toj kombinaciji uspjeh je zajamčen.

Kakva je naša likovna kultura?

- Nažalost, nisam previše upućen, bavim se inozemnim tržištem i izlaganjima izvan Hrvatske, no mogu sa sigurnošću reći da ćete u pariškim domovima naći preko dvadesetak umjetničkih radova, bilo skulptura ili slika, jer je u nekim zemljama to važan dio svakodnevnog života i opće kulture.

Koji su vam planovi za budućnost?

- Nedavno sam pozvan da izlažem u Saatchi muzeju u Londonu, također u europskom kulturnom centru u Veneciji i Francuskom bijenalu skulptura u Sologne, iako je ova aukcija otvorila nova područja za djelovanje u Poljskoj, tako da jedva čekam da se vratim u atelje ih nastavim raditi.