Dok je Amerikom vladao George W. Bush, omiljeni sport svjetskih intelektualaca bio je ismijavati ga zbog njegove gluposti. Iako se iza toga krila i dobra doza snobizma, ne može se reći da Bush nije redovito davao materijala za ruganje. Bilo je tu svačega, od brojnih bizarnih izjava (od kojih je jedna od zabavnijih konstatacija da ljudi i ribe mogu 'zajedno koegzistirati'), problema s izgovorom riječi poput nuclear, ali i izmišljanjem nepostojećih, spominjanja razgovora s Bogom na nebesima, pa sve do raznih Bushevih uvjerenja koja su bila miljama udaljena od realnosti, od kojih se najopasnijim pokazalo ono o iračkom oružju masovnog uništenja. Zato i ne čudi što je svijet odahnuo nakon što se u Bijelu kuću uselio Barack Obama, čovjek kojem se može svašta zamjeriti, ali ne i da je intelektualno neradoznao.

Obama je isprva oduševio i američke i europske intelektualce, da bi ih onda, očekivano, razočarao, jer je u sukobu ideala i pragmatizma pobijedilo potonje. Ali to ne znači da itko sumnja u njegove intelektualne sposobnosti, što je razumljivo, jer radi se o čovjeku koji je diplomirao na Harvardu, a kasnije je predavao ustavno pravo. Također, sam je napisao dvije autobiografske knjige, za razliku od većine američkih političara koji za takve stvari koriste ghost writere. U skladu s imidžom pametnjakovića trenutnog američkog predsjednika jest i podatak koji je ciljano procurio u javnost s njegovog odmora na Havajima - što je čitao u pauzama brčkanja u Pacifiku.

Riječ je o tri zanimljiva naslova koja usput pokazuju profinjen literarni ukus Baracka Obame. Prvi je politička biografija Ronalda Reagana, koja se koncentrira na njegove godine u Bijeloj kući, a čiji je autor ugledni novinar Lou Cannon. 'President Reagan: The Role of a Lifetime' smatra se najboljom knjigom te vrste, ponajviše zbog autorove hladne analize Reaganova političkog uspjeha koji se u velikoj mjeri temeljio na optimizmu što je zračio iz tadašnjeg američkog predsjednika. Izvori iz Obaminog okružja objasnili su da ga je ta knjiga privukla ponajviše zbog toga što se Reagan morao tijekom svoja dva mandata nositi s Kongresom u kojem su većinu imali demokrati, baš kao što sada većinu imaju republikanci.

Druga knjiga koju je Obama pročitao je novi roman Davida Mitchella, jednog od najzanimljivijih suvremenih pripovjedača engleskog jezika. 'The Thousand Autumns of Jacob de Zoet' epska je romansa smještena u 18. stoljeće u Japanu, u kojoj autor kombinira svoje četverogodišnje istraživanje japanske povijesti i običaja s fikcionalnom pričom o zabranjenoj ljubavi. Riječ je o romanu koji je na kraju 2010. završio na mnogim listama najboljih knjiga godine, a sada se može reklamirati i kao omiljeno štivo Baracka Obame.

Treća knjiga koju je Obama pročitao na svojem odmoru također ukazuje na njegov dobar književni ukus, pa i kada je riječ o špijunskoj prozi. Za opuštanje je izabrao najnoviji triler starog majstora Johna Le Carrea, 'Our Kind of Traitor'. Ako je vjerovati američkim kritičarima, friški Le Carreov triler jedan je od njegovih najboljih, a opisuje probleme s kojima se suočava izmišljeni ruski oligarh nakon što se zamjeri još brutalnijoj konkurenciji. Zanimljiv detalj u vezi tog romana jest da se u njemu usput spominje i Obamina supruga Michelle. Naime, likovi u priči, koja se u tom trenutku odvija u Parizu, žele se uputiti na Champs-Élysées, ali ne mogu 'jer se u gradu nalaze Michelle Obama i njena djeca'.