Stare postavke žanra koji je poznat po promoviranju tradicionalnih rodnih uloga, izazivaju mlade generacije spisateljica na rušenje dosadašnjih konvencija. Pročitajte je li u kulturi u kojoj su žene bombardirane porukama kako je pronalaženje i zadržavanje muškarca najvažniji cilj u životu, teško tražiti od žanra da reflektira drukčije i promišljenije stavove?
Ljubići su vrhunac popularnosti doživjeli tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća te su predstavljali kontrapunkt feminističkom pokretu koji se pojavio u to doba. Promicali su patrijarhat i, unatoč tome što su doživjeli brojne izmjene prvotnog konteksta, tijekom 80-ih i 90-ih godina kad su iz njih prognani brutalno-silovateljski muški karakteri, naknadno 'zamijenjeni' snažnijim i modernijim heroinama, ostala je predodžba da su taj žanr i feminizam na suprotstavljenim stranama čitalačkog spektra.
Dr. Jackie C. Horne, spisateljica i autorica stranice 'Romance Novels for Feminists', tvrdi da su žene koje danas pišu ljubavne romane odrasle uživajući beneficije za koje je zaslužan feministički pokret. One preuzimaju suvremene koncepte, pišu provokativne i vrlo rubne romane koje više nitko ne može svrstati u kalupe ili uzeti zdravo za gotovo.
U romanima 'Wallbanger', autorice Alice Clayton i 'Lush' Lauren Dane, obje junakinje bore se da njihove karijere ne pate unatoč problematičnim zahtjevima 'održavanja' ljubavnih veza. Pregovaraju o dugoročnim ciljevima s muškarcima koji ih tretiraju jednakima u svim područjima. Uza sve to, otvoreno zahtijevaju i izlaze ususret novim seksualnim iskustvima u kojima istinski uživaju.
Problematični literarni momenti i upotreba klišeja ipak uspješno preživljavaju unutar domena samog žanra.
Delphine Dryden, autorica je erotskih romansi, a njezino je najpopularnije djelo 'The Theory of Attraction'. Ona tvrdi da često u svom interesnom žanru nailazi na bezočne šovinizme, bespomoćne i glupe junakinje, koje nemaju sposobnosti same preuzeti odgovornost za produktivno i proaktivno djelovanje. Njezina kolegica Cecilia Grant, autorica romana 'A Lady Awakened' i 'A Woman Entangled' tvrdi da u kulturi u kojoj su žene bombardirane porukama kako je pronalaženje i zadržavanje muškarca najvažniji cilj u životu, teško tražiti od žanra da reflektira drukčije i promišljenije feminističke stavove.
Spisateljica se zapitala kako unutar zadanih parametara može napisati uvjerljivu ljubavnu priču koja nudi i neočekivani obrat? U njezinom prvom romanu junakinja iskoristi muškarca kako bi zatrudnjela, nije zainteresirana za ostvarivanje emocionalne intimnosti ili ljubavne veze. Time je stavila naglasak na preuzimanje inicijative i osnaživanje ženske uloge u inače predodređenim odnosima moći u kojima ona prestaje biti 'cvilidreta' gladna ljubavi i braka.
S njom se slaže i Sarah MacLean, spisateljica povijesnih ljubavnih romana, među kojima se ističu 'Nine Rules to Break When Romancing a Rake' i 'One Good Earl Deserves a Lover'. Objašnjava da su njezini romani feministički jer koristi zamjenu teze: junakinja zauzima mjesto junaka i sama obavlja sve akcije, bez iščekivanja vanjske sile ili usuda, koji slabim karakterima po deux ex machina principu raspetljava priču. 'Moja heroina zaključi da je prestara za udaju, frustrirana je dosadom i monotonijom svakodnevice te se odlučuje na popisivanje i izvršavanje devet stvari koje žena u Engleskoj 1813. godine rijetko može učiniti. Puši, pije, psuje i bez srama ljubuje s raznim muškarcima.'
Ključni je dio mogućnost odabira. Bez obzira na okolnosti ili konvencije, mnoge autorice opisuju odvažne junakinje koje ne odustaju od svog cilja, često kontradiktornog muškim predviđanjima i očekivanjima.
Victoria Dahl, autorica romana 'A Rake's Guide to Pleasure' i 'Good Girls Don't.', inzistira na tome da su njezini likovi uvijek feministkinje. Ne samo u deklarativnom smislu, već u svakodnevnom životu. 'Moje knjige nisu o nesvjesnim ženama koje provode život nastojeći ugoditi drugima. One su sada na pravom putu da prvo zadovolje svoje potrebe', kazala je.
Olivia Waite napisala je niz povijesnih ljubavnih drama te kaže da je feminizam najviše utjecao na žanr oslobodivši seksualne tabue. Ona tvrdi da su današnji ljubići jedno od rijetkih mjesta u našoj kulturi unutar kojih možemo pronaći eksplicitne opise seksa u kojima žena uživa podjednako kao i muškarac, otvoreno pokazuje seksualnu želju i ne libi se 'tražiti' orgazam. Nove tendencije u žanru zaključile su zauvijek s objektivizacijom žene.
Wait objašnjava da suvremeni ljubavni romani stavljaju naglasak na pružanje ženama slobode da fantaziraju. Stoga, iako su često stilski i sadržajno problematični, predstavljaju široko kulturno polje u kojem žene ostvaruju svoje skrivene fantazije.
Ljubavni romani su feministički ili antifeministički koliko uostalom i sve u našoj kulturi: većina romana napravljena je u društvu koje je i dalje patrijarhalno. Žanr koji se koncentrira na ženu, koji pišu uglavnom žene i namijenjen je uglavnom ženskoj publici, ne može biti ignoriran jer reflektira potrebe suvremenih čitateljica. Ljubići, čak i kad nisu feministički, daju nam dobre reference o našim predrasudama i željama, zaključila je većina autorica.
