Kada je prije četiri godine ravnatelj Knjižnice američkog Kongresa James H.Billington predložio pokretanje projekta s ciljem da na jednom mjestu okupi kulturnu baštinu cijeloga svijeta, mnogi su ideju ocijenili najvećim pothvatom suvremenog doba. Billingtonova ideja, inspirirana čuvenom egipatskom Aleksandrijskom knjižnicom, bila je da učini dostupnima najvažnije povijesne dokumente i kulturno nasljeđe pohranjeno širom svijeta. Drevni rukopisi, mape, karte, knjige, fotografije te audio i video zapisi zajedničkom suradnjom UNESCO-a i 32 partnerske ustanove pohranjeni su na internetskim stranicama knjižnice s ciljem da potaknu međunarodnu kulturnu razmjenu i pridonesu očuvanju višejezičnosti.

Idejni začetnik projekta Billington izjavio je u intevjuu za američki Times da Svjetska digitalna knjižnica raspolaže mnogim jedinstvenim i dosad za većinu nedostupnim dokumentima. Svi su dokumenti skenirani i dostupni za proučavanje na originalnim jezicima na kojima su napisani, no objašnjenja unutar dijaloških prozorčića pojavljuju se na sedam svjetskih jezika. Arapski, kineski, engleski, francuski, španjolski i ruski su izabrani jer se ubrajaju u službene jezike UN-a, dok je je portugalski dodan jer su brazilske institucije otpočetka bile uključene u realizaciju projekta. Iako postoji mogućnost dodavanja novih jezika, naglasak će primarno biti stavljen na pomaganje u digitalizaciji kulturne baštine zemalja trećeg svijeta.

Prije svega namijenjena đacima, studentima i mladim naučnicima, knjižnica trenutno raspolaže materijalima 26 knjižnica iz 19 zemalja svijeta.

Zbirka među ostalim na uvid nudi 'Vražju Bibliju' iz 13. Stoljeća, doprinos Švedske nacionalne knjižnice, originalne 'Ezopove basne' i izvorni primjerak prvog romana uopće 'Genji monogatari' (Pripovijest o Genjiju), japanske dvorske spisateljiceMurasaki Shikibu. Roman nastao krajem 10. stoljeća priznat je kao jedno odnajboljih djela svjetske književnosti, a na Zapadu se, zbog obilnog teksta, obično pojavljivao u skraćenimverzijama.

Za online proučavanje su dostupni aztečki rukopisi u kojima se prvi puta spominje ime Isusa Krista, kao i djela arapskih učenjaka na temu misterija algebre te američka 'Povelja prava' (Bill of rights) iz 1789. godine. Osim značajnih povijesnih dokumenata, riznica digitalne knjižnice nudi i podatke o slavnim osobama koje su obilježile pojedina razdoblja. Zanimljiv je, tako, originalan zahtjev za američko državljanstvo najpoznatije dadilje prošloga stojeća, Marie von Trapp, koja je za vrijeme Drugog svjetskog rata emigrirala u SAD, a o njenom životu je snimljen mjuzikl i film 'Moje pjesme, moji snovi'.

Posjetitelji online knjižnice na nekoliko načina mogu pretraživati arhiviranu građu. Primjerice, mogu izabrati područje znanosti, geografije ili literature tijekom 4. stoljeća i prolistati sve što se u to doba događalo u svijetu, ili pretražiti cjelokupnu povijest neke zemlje. Korisnici imaju i mogućnost usporedbe događanja u jednom kraju svijeta s ostatkom zemalja.

Kao potencijalne probleme, Billington vidi dokumentiranje novije povijesti kod koje postoje odstupanja među pojedinim zemljama, najčešće vezanim uz percepciju ne tako davnih sukoba. Svima je omogućeno uploadanje povijesne građe, pa su takvi sukobi, po njemu, neizbježni.

Bez obzira na bogatu arhivu Svjetske digitalne knjižnice, znatiželjnici još uvijek nemaju prilike proučiti kulturno i povijesno nasljeđe Hrvatske. Na upit o Hrvatskoj, stranice knjižnice nude tek pet dokumenata, od čega su četiri fotografije Rijeke i Opatije s početka 19. stoljeća i originalni zapis 'Evanđelistara kneza Miroslava'. No digitalni sadržaj hrvatske Nacionalne i sveučilišne knjižnice će u bližoj budućnosti biti uključen u europsku online biblioteku - Europeanu, pa kulturna i znanstvena razmjena na svjetskoj razini tek slijedi.