Među brojnim zanimljivim diskusijama koje su zakazane tijekom Festivala svjetske književnosti nalazi se i ona o 'Povijesnoj ličnosti kao figuri u književnosti', u kojoj je gostovala Margriet de Moor. Ova nizozemska spisateljica, rođena 1941., dosad je objavila više knjiga smještenih u različita povijesna razdoblja, a njezin hvaljeni roman 'Slikar i djevojka' pripovijeda o starosti glasovitog slikara Rembrandta van Rijna

De Moor je u razgovoru za tportal.hr otkrila kako joj se Zagreb, u kojemu je prvi put, strašno sviđa: 'Obožavam Srednju Europu. Zapadni dio Europe previše je usmjeren prema Americi, a mene zanima srce kontinenta, a to je tzv. Mitteleuropa. Već sam bila u Poljskoj, Češkoj, Bosni i Hercegovini, a ovo mi je prvi dolazak u Hrvatsku. Jako volim književnost koja je nastala na ovim prostorima.'

Upitana o tome kako se uvukla u um jednog od najpoznatijih slikara svijeta, Margriet de Moor napominje da je tome prethodilo dosta istraživanja: 'Moj Rembrandt je fiktivni lik, dakle nisam pisala povijest umjetnosti. O njemu se zapravo i nije znalo mnogo; nema puno podataka o tome kakav je bio kao osoba, što je za romanopisca odlično. Rembrandta sam u svojem romanu zamislila kao čovjeka u zadnjim godinama života, kojemu su već umrle dvije supruge. Druga je umrla nedavno od kuge, kada je Rembrandt narisao tu sliku javne egzekucije djevojke, koja je drugi ključni lik mojeg romana.'

Spisateljica napominje i da je bilo jako važno razumjeti mentalitet ljudi iz 17. stoljeća, kada su svi vjerovali u boga bez iznimke i kada su javna pogubljenja bila najuobičajenija pojava, zabava za mase. Zato ne treba čuditi što se epidemija kuge smatrala Božjom kaznom, a ne zdravstvenim problemom pa ni tome da se Rembrandt jedan dan jednostavno prošetao do centra Amsterdama i svjedočio pogubljenju mlade djevojke.

'Moja je priča prilično mračna. Naročito kada se uzme u obzir to da sam posvetila osam stranica detaljnog opisa ubojstva koje djevojka počini, jer sam htjela sve jasno prikazati. S druge strane, ona je bila samo još jedna od brojnih useljenica u Amsterdam, koji je tada bio najvažniji grad svijeta, metropola Zapada poput danas New Yorka, pa su se svake godine u nj slijevale tisuće djevojaka u potrazi za boljim životom ili bračnom prilikom. Mnoge bi od njih u roku od godinu dana bile vjenčane', objašnjava de Moor običaje toga vremena. Spisateljica kaže i da se današnji Amsterdam u svojoj atmosferi ne razlikuje previše od onoga kakav je bio u 17. stoljeću te da, šećući se gradom, prolazila pored lokacija koje opisuje i u romanu.

'Dok sam pisala, često sam razmišljala o tome što bi u vezi današnjeg Amsterdama bilo nepojmljivo Rembrandtu i čini mi se da bi to bili bicikli. U Amsterdamu su danas svi na biciklu i voze svugdje bicikle. Rembrandt bi mogao pojmiti auto, s obzirom na to da podsjeća na konjsku zapregu ili kočiju, ali mislim da bi ga bicikl itekako zbunio', kaže De Moor.

Umjetnici i umjetnost česta su tema romana Margriet de Moor, koja je u mladosti studirala operno pjevanje, a i danas obožava klasičnu glazbu. U 'Slikaru i djevojci' De Moor tematizira slikarstvo, a već je prije pisala o glazbenicima, primjerice u romanu 'Virtuoz' koji opisuje život jednog kastrata u Napulju u 18. stoljeću.

'Danas se misli da je autobiografska literatura samo pisanje jedan na jedan, no ja svoju ličnost podijelim među svojim likovima u priči. Svatko od njih ima nešto moje u sebi. U romanu 'Slikar i djevojka' itekako sam se identificirala s tom nesretnom djevojkom pa sam dala mnogo sebe u taj lik. Otkrila sam u sebi i nasilje koje je potrebno za počinjenje ubojstva', otkriva spisateljica.