Dok ogorčeni pisci debatiraju o tome tko određuje što je dobar seks i kako ga valjano opisati, grupa laureata nagrade za najlošiji opis seksa svake je godine bogatija za člana
U dočaravanju strastvenih trenutaka ljubavnih klinčeva pomažu im životinje, čudnovato glasanje i sredstva za održavanje higijene. Ovogodišnjoj pobjednici, spisateljici Rachel Johnson u osvajanju ove ne tako laskave nagrade i opisu seksa poslužili su jedan moljac, lampa i mačak. Možda na prvu zvuči nepovezivo, no Johnsonova nježne prste glavnog junaka opisuje kao moljca uhvaćenog na žarulju lampe, a njegov jezik kao mačku koja licka svoju kremastu hranu tako da joj nijedna kap ne promakne. No, životinjska predigra tek je početak. Johnsonova nastavlja o penisu glavnog lika koji je glavna junakinja 'zgrabila, stavila unutra, ljutito lamatajući njime u trbuhu'.
Nagradu joj je dodijelio časopis Literary Review, a među ovogodišnjim finalistima bio je i Paulo Coelho sa superpopularnom Bridom. Ako još uvijek mislite da je on najbolji pisac, citat bi vas mogao razuvjeriti.
Iako većinu pisaca dodjela ove nagrade naročito ne veseli, činjenica koja ih u svemu tješi je što na nju nisu imuni ni književni velikani. Jedan od njih je prošlogodišnji pobjednik književnik Norman Mailer, koji je za vruće retke iz svojega romana 'The Castle in the Forest' (Zamak u šumi) posthumno nagrađen. Američki književnik i dvostruki dobitnik Pulitzerove nagrade Bed Sex Award je osvojio neobičnim spojem 'ljubavnih sokova', higijene i duhovnosti, te napisao : 'Usta su mu se nasapunala njenom životnom snagom, okrenuo se i prigrlio njeno lice strašću svojih usana i lica, spreman barem prodrijeti u nju s pohotnom snagom, ući u njenu pobožnost.'
U društvu književne elite na koju se obrušila ova nagrada su i pisci Tom Wolfe i Sebastian Faulks. Sebastian Faulks je nagradu osvojio 1998. za djelo 'Charlotte Gray' u kojemu glavna junakinja u ekstazi ne prepoznaje buku oko sebe, te naposljetku shvaća da su to njezini vlastiti zvukovi užitka. Wolfe je najlošijim od onih loših u krevetu proglašen 2004. godine za dijelove iz romana 'I Am Charlotte Simmons'.
U romanu piše o ljubavnim pustolovinama brucošice, a iako je nagradu osvojio prije četiri godine, na račun redaka 'Hoyt je stenjao stenjao stenjao stenajo stenjao' i 'milovao milovao milovao milovao' još se zbijaju šale. Među autorima čija pobjeda neće tako skoro pasti u zaborav je pisac Giles Coren nagrađen 2005. godine za roman 'Winkler'. Corenov je junak postao žrtva vlastitog orgazma te je 'svršio ponovo tako jako da mu se penis istrgnuo iz njene ruke, a njegov ga je hitac pogodio ravno u oko i ubo kao ništa prije, i zastenjao je od boli'.
I dok je Corenov uspaljenik stenjao od boli, glavni lik Davida Hugginsa (The Big Kiss 1996) 'skvičao je kao mokra guma', a glavni junak romana 'Dvadeset i nešto' Iaina Hollingsheada, pobjednika 2006. godine, od zadovoljstva je 'roktao, skvičao, te mu se pred očima pojavilo 'bljeskanje nepovezanih sličica i eksplozija milijun čestica'. Da je ponekad za slavu dovoljno samo sudjelovati, pokazuju citati književnika koji se pamte iako im je prvo mjesto promaklo. Jedan od takvih neokrunjenih careva 'lošeg seksa' je Nadeem Aslam (Maps for Lost Lovers) i njegov citat : 'Miris njegovog pazuha bio je na njenom ramenu – cvijet koji istresa pelud na kolibrićevo čelo'.