Nakon ljetne pauze, u kinu Europa opet je održana književna tribina Razotkrivanje u organizaciji izdavačke kuće Fraktura. Ovaj put je mladi teoretičar Srećko Horvat, inače standardni voditelj tribine, razgovarao s Brankom Primorac, autoricom knjige 'Divlje godine', ali i dugogodišnjom novinarkom i urednicom u Večernjem listu.

Srećko Horvat je na početku naglasio zanimljivu činjenicu da je priča 'Divljih godina' zapravo potekla sa stranica crne kronike te se naslanja na slučaj koji je 1998. godine punio stranice svih novina. Tada se dogodilo ubojstvo taksista kojeg su, na iznenađenje svih, počinile dvije petnaestogodišnjakinje.

Pištolj kojim je zločin počinjen jedna od njih je uzela od svoje mame. To je bio dovoljan poticaj za Branku Primorac da krene u pisanje romana, koji se onda razvio i u psihološku studiju mladih ubojica, a opisuje i povezanost koja se razvila između jedne od njih i policijskog inspektora koji se bavio tim slučajem. Primorac je dosad objavila nekoliko dječjih romana, od kojih je najpoznatiji 'Maturalac', no da bi napisala 'Divlje godine' bio joj je potreban novi pristup pisanju.

'Tema je teška te je zato zahtijevala drukčiji stil i strukturu', objasnila je Primorac, naglašavajući da je tekst evoluirao tijekom četiri godine, a da je ključan lik mladog i ambicioznog policijskog inspektora isprva bio tek sporedan. Na sugestiju urednika Seida Serdarevića također su prerađene mnoge dijaloške dionice, ali Primorac je ponajviše zanimala psihologija djevojčica koje su izvršile ubojstvo, zbog čega je i pročitala psihološke profile kriminalaca do kojih je mogla doći. 'Kako nema enigme, kao u klasičnom kriminalističkom zapletu, jer se od početka zna tko je ubio taksista, zanimalo me što je te djevojčice motiviralo', rekla je autorica.

U razvoju priče Primorac se pozabavila i drugim uznemirujućim granama kriminalnog djelovanja, poput trgovanja bijelim robljem, dilanjem droge i prostitucijom, dakle svim onim što možemo redovito pročitati u novinama. 'Danas ima više nasilja nego prije dvadeset godina, ali se o tome i mnogo više piše', objasnila je Branka Primorac, koja nije sretna zbog takve situacije. Ipak, njen roman izbjegava moraliziranje, a djevojčicama se ostavlja mogućnost za normalan život u budućnosti, 'jer jedan glupi čin u mladosti, a svi smo ih imali, ne treba značiti kraj svega', kako je rekla autorica.

Kao nekadašnju urednicu kulture u Večernjem listu, bilo je očekivano i poželjno da Srećko Horvat upita Branku Primorac o tome kako joj se čini današnje stanje u medijima, o čemu nije imala ništa pretjerano lijepo za reći, ali nije ni bila spremna ulaziti dublje u detalje, 'za što bi bila potrebna još jedna tribina', rekla je Primorac. Ime te tribine bi bez problema moglo biti 'Divlje godine', a dotad imamo ovaj roman.