Dok je najpoznatija britanska književna nagrada, planetarno poznati Booker, u svojim kriterijima usmjerena na književnu izvrsnost, tamošnja javnost kao antipoda gleda nagradu Costa, čija je misija 'približiti čitanje što većem broju ljudi'. Nagrada Costa se do 2005. zvala Whitebread Book Award, a naziv je promijenila s dolaskom novog sponzora, brenda kave Costa, koji između ostaloga osigurava i 30 tisuća funti za pobjedničkog autora ili autoricu.

U skladu sa svojim populističkim tendencijama, Costa je ove godine otišla u ruke britanskog pisca Andrewa Millera, koji je napisao uzbudljiv povijesni roman 'Pure'. Predsjednik žirija Geordie Greig je na svečanoj ceremoniji u Londonu objavio pobjednika, ali i priznao da se unutar žirija 'vodila žestoka 90-minutna rasprava', s obzirom na to da je dio članova bio oduševljen romansiranom biografijom pjesnika Edwina Thomasa, koju je napisao Matthew Hollis pod naslovom 'Now All Roads Lead To France'.

Kako je priznao Greig, 'bilo je gorkog neslaganja kada je riječ o pobjedniku', jer su obje frakcije žirija 'imale vrlo strastvene poglede' o dvije spomenute knjige. Ipak, Greig je dodao kako je roman 'Pure' 'detaljima bogat i briljantan roman koji se bavi smrću i praznovjerjem', te 'životno i uvjerljivo evocira predrevolucionarnu Francusku'.

Problem žirija zapravo je rezultat propozicija nagrade, koja se dodjeljuje najboljoj knjizi iz pet kategorija (roman, poezija, biografija, dječja književnost i književni prvijenac), pa se moraju 'uspoređivati kruške i jabuke', kako je rekao Geordie Greig, koji je inače urednik novina Evening Standard. Također, to nije bila prva napeta situacija kada je riječ o nagradi Costa, s obzirom na slučaj iz 1989. godine, kada su članovi žirija nagradu prvo dodijelili knjizi 'The War Zone' Alexandera Stuarta.

Nakon toga je uslijedila velika svađa unutar žirija, koji je pred samu ceremoniju dodjele odlučio promijeniti svoju prvotnu odluku te nagraditi 'The Chymnical Wedding' Lindsaya Clarkea!

Bilo kako bilo, Miller je prilično sretan osvojenom nagradom, naročito novcem koji uz nju ide, pa je izjavio kako će ga 'potrošiti na plaćanje hipoteke'. Naime, laureat nagrade Costa je okupljenima na ceremoniji dodjele poručio da 'pisci baš i nisu bogati ljudi', kao i da 'ima mladu kćerku' kojoj će sada moći priuštiti neke stvari koje prethodno nije mogao. Miller već ima iskustava s finalima književnih nagrada, naročito s romanom 'Oxygen', koji je bio u konkurenciji za Bookera i Whitebread, odnosno nagradu Costa kako se nekad zvala.

'Pure' je njegova prva pobjeda, a riječ je o romanu koji prati dogodovštine Jean-Baptistea Barattea, mladog inženjera koji 1785. dobiva zadatak zatvoriti tada najstarije pariško groblje Les Innocents te maknuti sve leševe s njega. Baratte je zapravo neiskusni provincijski inženjer, koji je tek u svojem rodnom gradiću sagradio jedan most, ali se prihvaća ponuđene zadaće te se mora uhvatiti u koštac s grobljem koje se počelo širiti izvan svojih granica u centru Pariza. Cijelo područje oko groblja je zagađeno, ispunjeno teškim smradom koji svježe povrće pretvara u trulež, a mladom inženjeru slijede razne političke i ljubavne peripetije.

U britanskim medijima 'Pure' Andrewa Millera dobio je odlične kritike kada se u lipnju 2011. pojavio u knjižarama (u izdanju Sceptre), pa je tako The Independent roman opisao kao 'djelo bogate teksture, s odlično ocrtanim likovima', a spisateljica Rose Tremaine u Guardianu ga je proglasila 'jednom od najboljih knjiga ove godine', nahvalivši Millera kao 'pisca koji piše kao pjesnik'.

Članovi žirija nagrade Costa ovoga puta su, uz već spomenuta Greiga, bili glumac Hugh Dennis, voditeljica Mary Nightingale te književnici William Fiennes, Flora Fraser, Patrick Gale, Jojo Moyes i Eleanor Updale. U finalu su uz Millera i knjigu o Edwinu Thomasu bili još zbirka pjesama 'The Bees' ugledne poetese Carol Ann Duffy, koju su mnogi smatrali favoritkinjom, te dječja knjiga 'Blood Red Road' i prvijenac Christie Watson pod naslovom 'Tiny Sunbirds Far Away'. Millerov 'Pure' je tek deseti roman koji je dobio ovu nagradu u njenoj 40-godišnjoj povijesti, i to nakon nekoliko godina nagrađivanja poezije.