Nagrađivani književnik Zoran Malkoč predstavio je u utorak u Zagrebu svoju novu knjigu "Umro Supermen", zbirku priča kojom se taj novogradiški pisac i prozaik, kako je rečeno na predstavljanju u Kinu Europi, potvrdio kao jedan od najosebujnijih glasova novije hrvatske proze.
Knjigu je objavio nakladnik Fraktura, a riječ je o, kako je rekao njezin urednik Roman Simić, novoj proznoj zbirci autora koji "sa svakom svojom knjigom pomiče i lomi stvari, a sa svakom svojom novom pričom izaziva nekakav manji potres".
"Njegova je proza puna vatre koja ga goni u pisanju, likova koji gore, u njoj postoji određena doza okrutnosti, spremnosti da ide do kraja. Malkoč na neki način prinosi svima nama jedno ogledalo koje na neki način distorzira sliku društva u kojemu živimo, ne prikazuje čist odraz, a opet, paradoksalno, ono što pokazuje je čista istina", napomenuo je Simić.
Ono što se kod Malkoča primjećuje je to da je on "uvijek na strani slabijeg, a jedina slabost koju nije sklon tolerirati je slabost pripovjedača". "Glavna klackalica u njegovoj prozi je to da će vam dati nešto s čim je jako teško živjeti, i dat će vam to bez uljepšavanja, a s druge strane kao protutežu dat će vam jedno zrno, zrno milosti, ljepote, poezije, razumijevanja, sućuti, taman toliko da bude zrno ali radi harmoniju, ravnotežu unutar tog svijeta", dodao je Simić.
Priče u Malkočevoj novoj knjizi dolaze u tematskim, motivskim grozdovima, gdje su likovi povezani glavnim protagonistom, napomenuo je, a svaka od njih izbija nam zrak iz pluća.
vezane vijesti
Malkoč je rekao da su njegovi junaci ljudi koji su u određenom trenutku života, kad se od njih nešto tražilo, učinili pravu stvar, "odigrali do maksimuma, a sve ostalo nije bitno".
"Svi mi živimo nekakve svoje besmislene i jadne živote, trajemo iz dana u dan", rekao je. Da bi se prihvatio pisanja uvijek "mora postojati neki razlog", a iako "knjiga može biti i dosadna, pisac kod kojega se unutar rečenice ne zbiva neka vatra, gdje rečenica ne puca iznutra, za mene nije pisac", kazao je.
"Naravno da bih ja mogao pisati i drugačije, pisati hrabro ne znači da pisac nije kukavica. Sa svakom svojom rečenicom, ja se obračunavam s nekakvim svojim kukavičlukom kojega nisam sposoban iznijeti u ovom životu. Naprosto se moraš obračunavati sam sa sobom, to je nekakav moral pisanja, razlog zašto uopće ulaziš u to. Inače pisanje nema smisla", dodao je.
Zoran Malkoč (1967.) nagrađivani je novogradiški pisac i prozaik. Objavio je još roman "Kao kad progutaš brdo balona" (V.B.Z., 2004.), te zbirku priča "Groblje manjih careva" (Profil, 2010.), za koju je dobio nagradu Josip i Ivan Kozarac. Priče su mu uvrštene u više antologija hrvatske kratke priče, izlazile su u Vijencu i Večernjem listu, te u zborniku Ekran priče 02. Za priču "Kad sam bio bako Pila..." dobio je prvu nagradu na natječaju "Ranko Marinković" 2009. godine. Njegov roman "Roki Raketa" (2014., Profil) dobio je 2015. godine nagradu tportala za najbolji hrvatski roman.
Knjiga "Umro Supermen" najavljena je kao zbirka priča koje štipaju i grizu, punih poezije koja se isprepliće s okrutnošću, nježnosti što balansira na rubu sječiva i humora od kojega se ledi krv u žilama, u bespoštednoj književnoj potrazi za odgovorom na vječno pitanje – Što je čovjek?
"Kaže se da je teško reći o čemu je dobra književnost, jer ona je naprosto o svemu, i takva je i Zoranova književnost. Ali kad bih trebao naći neku nit, u središtu te knjige je pitanje što je to čovjek, što je to ljudskost, što smo to mi", rekao je Simić.
Malkoč odgovor koji pronalazi ne pokazuje prstom, dodao je, "već cijedi i tišti dva ekstrema – jedan je Supermen, nadčovjek, a s druge strane je njegova stara tema, čovjek kao najgora životinja. Unutar toga variraju njegovi odgovor, unutar toga se događa čovjek".
Autor je napomenuo kako "u toj knjizi ima nekoliko smrti Supermena, a najbitnija je ona u kojoj Supermen umire za dječaka iz priče". "Ništa drugo nije bitno", zaključio je.
