Prvo anegdota: ugledni slovenski pisac Drago Jančar u četvrtak prijepodne stigao je autom u Zagreb. U hotelu u kojem je bio smješten uputili su ga u novootvorenu garažu u Varšavskoj. Jančar se tamo i zaputio, no kada je ušao u podzemnu garažu, rečeno mu je da tu ipak ne može parkirati. Krenuo je zato autom van, bilo je oko 11 sati, a kada se opet našao na površini, na ulici, odjednom je bio okružen stotinama ljudi koji su vrlo sporim hodanjem de facto blokirali ulaz garaže. Jančar je spustio prozor da pita što se događa, a jedna gospođa mu se gorljivo obratila sljedećim riječima: 'Gospodine, ako volite Zagreb, pridružite nam se!' Pisac joj je odgovorio: 'Gospođo, naravno da volim Zagreb, ali prvo se moram negdje parkirati.'

Jančar je ovaj događaj ispričao na promociji svojeg romana 'Drvo bez imena', ilustrirajući njime osnovnu ideju knjige, o povijesti koja nam se svakodnevno događa, bez obzira jesmo li toga svjesni ili ne. Još jedna zanimljiva poveznica ovog romana i događanja u Varšavskoj, odnosno na Cvjetnom trgu, jest i to što se najvažniji momenti 'Drveta bez imena' događaju u jednom blještavom trgovačkom centru, u kojem glavni junak čeka suprugu da završi s posjetom frizeru. Glavni junak je smjerni i konvencionalni arhivar Janez Lipnik, čiji život, a i poimanje prošlosti, promijeni slučajno otkriće dnevnika i fotografske zbirke jednog erotomana, koji se svojih seksualnih opsesija držao i u periodu Drugog svjetskog rata.

Kako je istaknuo predstavljač Miroslav Mićanović, 'roman Drage Jančara tiče se i svih onih koji su sada vani u tržnom centru, iako oni to možda ne znaju'. U 'Drvetu bez imena' Jančar, kako detektira Mićanović, 'priziva zajednički prostor naše prošlosti' te 'ulazi u prostor svakodnevnice i sna', ali ne treba misliti da je riječ o klasičnom povijesnom romanu, jer pisac povijest reinterpretira i snažno vezuje uz sadašnjost. Zbog toga je roman složeno strukturiran, podebljan i brojnim esejističkim pasažima, u kojima dolazi do izražaja i Jančarova 'ljepota govorenja', zaključio je Mićanović. Naravno, zasluge za užitak u čitanju teksta ima i odličan prijevod Nede Fanuko.

Autor je pak otkrio da se za njega 'Drvo bez imena' događa u prostoru svojevrsnog sna, u kojem se 'odmotava povijest 20. stoljeća'. Jedna od tema kojih se Jančar dotiče jesu i partizanski zločini nakon Drugog svjetskog rata, pa se autor posredno obraća i vlastitom ocu i cijeloj njegovoj generaciji s pitanjem: 'Zašto ste to učinili?' 'Povijest naših prostora u prošlom stoljeća puna je velikih lomova, što se redovito zloupotrebljava u političke svrhe. Umjetnost se mora baviti tim temama, a ne biti ignorantska i arogantna. Tome se treba pristupiti sa senzibilitetom i razumijevanjem, jer se povijest ne može razriješiti službenim deklaracijama i dekretima', objasnio je Jančar svoje motive za udubljivanje u mračne strane zajedničke povijesti.

Roman 'Drvo bez imena' pisan je, kako kaže autor, 'za čitatelje koji žele više' od teksta, što znači da zahtijeva i određenu koncentraciju koja bi trebala biti itekako nagrađena. Prisutni na predstavljanju knjige bez sumnje su otišli zadovoljni, ponajprije zbog zanimljivog Jančarovog nastupa, koji se prisjetio i svojih muka s komunističkim cenzorima još u studentskim danima. Izdavač Branko Čegec najavio je da Meandar planira objaviti i njegov najnoviji roman, koji je nedavno izašao u Sloveniji, a dotad je u svim boljim knjižarama na raspolaganju 'Drvo bez imena'. Zašto je to drvo bez imena i treba li ga imenovati, saznat ćete ako pročitate Jančarov roman.