Riječima kako se radi o jednoj izuzetno važnoj, ali i usamljenoj knjizi koja se na policama neće imati na što nasloniti, urednik djela Darko Lukić započeo je promociju knjige 'Kazališna tranzicija u Hrvatskoj'.

Knjiga je rezultat doktorske disertacije autorice Vitomire Lončar, producentice i ravnateljice kazališta Mala scena, temeljena na analizi triju aspekata kazališta u Hrvatskoj - kazališnog zakonodavstva, kulturne politike i organizacija civilnog društva - i kao takva predstavlja rijedak istraživački rad domaćeg teatara u razdoblju tranzicije.

'Jedan od ciljeva knjige bio je utvrđivanje sraza između kulturne politike i prakse hrvatskog kazališnog života uz izostanak koherentne kazališne zakonske regulative te nepridržavanje i one postojeće, koji je hrvatsko kazalište doveo u neuređeno stanje koje se reflektira na kulturnu proizvodnju u cjelini', kazao je o knjizi Lukić, dodavši kako je riječ o odličnom edukacijskom priručniku.

'Zanimljivo je da se nakon čitanja djela dolazi do zaključka da se tranzicija u kazalištu zapravo nikada nije dogodila', zaključio je.

Nina Obuljen Koržinek, istraživačica iz Instituta za međunarodne odnose te bivša državna tajnica u Ministarstvu kulture za vrijeme mandata Bože Biškupića, kazala je kako joj je čitanje djela bilo izazovno i zanimljivo te da se kroz njega mogla osvrnuti i na vlastito činjenje odnosno nečinjenje tijekom godina rada u Ministarstvu kulture.

Najvećim doprinosom knjige smatra otvaranje pitanja odnosa kazališta i tranzicije.

U emotivnoj zahvali svima koji su je podržali tijekom pisanja knjige Vitomira Lončar prisjetila se razdoblja u kojem je došla na ideju o djelu, kao veliki utjecaj izdvojivši profesora kulturne politike na Fakultetu političkih znanosti Sanjina Dragojevića.

Kako je njena knjiga objavljena baš u vrijeme intenzivnih događanja na kulturnoj sceni, Vitomiru Lončar zamolili smo za komentar zbivanja u Gavelli te slučaja sporne imovinske kartice ministrice Zlatar Violić.

'Može se reći da je slučaj kazališta Gavella, odnosno Darko Stazić vs. Vinko Mikulić, kao i slučajevi sukoba interesa (Zarez) i imovinske kartice ministrice Zlatar Violić, rezultat takozvane 'retardirane tranzicije', kako ju naziva Darko Lukić, a koja se dogodila u hrvatskoj kulturi.

Kazalište je ostalo jedino područje ljudske djelatnosti koje tranzicija nije ni dodirnula pa je situacija koju danas imamo – logična. Političko kadroviranje, nedodirljivost vladajućih elita i osobni interesi u središtu su interesa aktera u hrvatskoj kulturi, a izvrsnost, kao glavna i najvažnija kategorija u stvaralaštvu, potpuno je zanemarena. Urušavanje sustava započelo je još 1991. godine, a ovo što se sada događa samo su bezbrojne studije slučajeva koja imaju isto ishodište – nebriga za opće dobro i za promjenu paradigme. Kako kaže Asef Bajat: izvrsnost je identitet. Mi smo, zbog potpune nebrige za izvrsnost, ostali bez identiteta.'