Nagradu od 1995. četiri puta godišnje dodjeljuje banjolučka Zaklada Petar Kočić za visoka postignuća u suvremenoj književnosti i odanosti ljepoti Kočićeve ideje i misli.

Šnajderu je nagradu za jesensko razdoblje 2016. jednoglasno dodijelio žiri u sastavu Miljenko Jergović, Mladen Vesković, te direktor i glavni urednik Zaklade i predsjednik prosudbenog žirija Nikola Vukolić.

Vukolić je odluku žirija na svečanom uručenju tradicionalno upriličenom u sklopu sajma Interliber obrazložio ustvrdivši kako je riječ o doista značajnoj i sjajnoj knjizi koja je već dobila brojne nagrade, romanu koji 'potvrđuje davno izrečenu maksimu – da za pisanje nije dovoljno samo znanje, koje je tek gradivo, već treba posjedovati erudiciju, maštu, senzibilitet, dakle vezivo što će djelu dati punoću, bogatstvo i upečatljivost umjetničke ekspresije'.

'Siguran sam da je ta knjiga jedan veliki svjetionik mudrosti u europskoj književnosti, jer ona je izrasla iz plodnog tla Šnajderovih dubokih traganja. Kao sa svim svojim knjigama, tako i s tom, autor ne prestaje iznenađivati našu književnost i očaravati svoje čitatelje', kazao je Vukolić na dodjeli u Paviljonu 6 Zagrebačkog velesajma.

'Ogromnu materiju, događaje europske povijesti u posljednja dva stoljeća, Šnajder je sažeo i pregledno iskazao, prikazujući povijest – kolektivno zbivanje, kao subjektivni doživljaj nekoliko generacija', napomenuo je Vukolić, istaknuvši kako u toj knjizi 'mogu uživati svi, a privući će ih toplina i humanost, obaviještenost i zanimljivost kazivanja'.

'Taj roman predstavlja, istaknuli su teoretičari, i anticipaciju budućeg razvoja cjelokupne književnosti. Bila je velika hrabrost upustiti se u ispisivanje te knjige, jer ona je zahtijevala mnogo rada i truda', poručio je.

Istaknuti hrvatski dramatičar, književnik i publicist, Slobodan Šnajder (Zagreb, 1948.) autor je dva romana, 'Morendo' (Profil, 2012.) i 'Doba mjedi' (TIM press, 2015.), za koji je dobio i ovogodišnju regionalnu Nagradu Meša Selimović za najbolje prozno djelo objavljeno na području Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije u 2015.

Riječ je o ratno-ljubavnoj priči čija radnja počinje u Njemačkoj u 18. stoljeću, u vrijeme velike gladi i iseljavanja, a završava u Jugoslaviji 1945. protjerivanjem Nijemaca i etničkim čišćenjem. Kritika je roman odmah po objavljivanju proglasila Šnajderovim kapitalnim djelom i jednim od najznačajnijih naslova objavljenih posljednjih godina, pa i desetljeća, u hrvatskoj književnosti.

Književnik Miljenko Jergović ocijenio je da je Slobodan Šnajder taj roman napisao 'ne od znanja, ne ni od umijeća, nego ga je napisao od sudbine'.

'Da bi se takva knjiga napisala, mora se prethodno imati sudbina, a mislim da Slobodanu Šnajderu niti jedan čitatelj na toj sudbini neće zavidjeti. Također, preduvjet da bi se imalo sudbinu i biti svjestan te sudbine – je da se ima i dar', poručio je.

Na knjigu se osvrnula i dramaturginja i teatrologinja Snježana Banović, koja je istaknula kako je riječ o remek djelu koje se sastoji od mnogo romana, iako se radi o jednom romanu, a u kojemu će svoju čitateljsku strast moći zadovoljiti i oni koji su ljubitelji povijesnih romana, ali i ljubitelji psiholoških, lirskih, emocionalnih i ljubavnih romana.

Šnajder je diplomirao filozofiju i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je suosnivač i dugogodišnji urednik kazališnog časopisa Prolog, kolumnist dnevnika Glas Slavonije, riječkog Novog lista, te čest suradnik Trećeg programa Hrvatskog radija. Novele, eseje i kazališne komade objavljuje od 1966.

Za crnu komediju 'Enciklopedija izgubljenog vremena' dobio je 2010. priznanje za najbolji dramski tekst inspiriran djelom i životom Danila Kiša, na osnovu natječaja Kraljevskog pozorišta Zetski dom sa Cetinja, objavljenoga na cjelokupnom prostoru bivše Jugoslavije.

Dobitnik je Gavelline nagrade za dramu i trostruki dobitnik Držićeve nagrade, a 2011. je dobio počasni doktorat Univerziteta za audioviozualne umjetnosti ESRA sa sjedištem u Skopju. Pisac je zahvalio na nagradi.