Socijalističko naslijeđe jedna je od zanimljivijih tema hrvatske suvremenosti, no tom se razdoblju novije nacionalne povijesti još pristupa većinom s unaprijed zadanih političkih pozicija. Stoga će biti vrlo zanimljiv znanstveno-kulturni pristup socijalizmu koji se u okviru ovogodišnjeg Sa(n)jam knjige u Istri priprema programom 'Socijalizam na klupi'

O njemu je za tportal.hr govorio povjesničar Igor Duda, koji provokativno podsjeća kako je 'socijalizam sa svim svojim vrlinama i manama i hrvatski proizvod'.

Kako je došlo do suradnje s pulskim sajmom knjiga, odnosno otkud ideja za tematiziranje socijalizma?

Prije dvije godine na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli započeo sam s kolegama i kolegicama Andreom Matoševićem, Ladom Duraković i Borisom Koromanom pripremati osnivanje sveučilišnoga Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma (CKPIS). Na taj smo način htjeli povezati ono što smo do tada radili odvojeno, a to je upravo istraživanje socijalizma i postsocijalizma. Naš je znanstveni rad tako i ishodište sajamske teme Socijalizam na klupi. Centar je službeno osnovan polovicom 2012., a tada su započeli i dogovori sa Sajmom, odnosno udrugom Sa(n)jam knjige u Istri. Sajmu je bilo zanimljivo povezivanje sa Sveučilištem i akademskom zajednicom, a mi smo procijenili da su sajamski programi dobar način popularizacije znanosti, odnosno približavanja znanstvene literature široj publici.

Hrvatska se još nije do kraja ni suočila ni emancipirala od svoje socijalističke prošlosti. Što mislite, koji razlozi uvjetuju tako polarizirajuća viđenja razdoblja Titove Jugoslavije u današnjoj Hrvatskoj?

Hrvatska je na polarizirajući način prošla kroz Drugi svjetski rat pa je takva i ušla u obnovljenu poratnu Jugoslaviju. U složenim su okolnostima, kao u nizu drugih zemalja, neke razlike tada različitim metodama političkog i ideološkog djelovanja suspregnute, ali to nije značilo da su zauvijek riješene i da se nikada više neće pojaviti u nekom sličnom obliku. Hrvatski pristup socijalizmu – onaj popularni svakodnevni, ali umnogome i znanstveni – danas se tako kreće u širokom rasponu od isticanja ubrzane modernizacije, industrijalizacije i urbanizacije, porasta životnoga standarda i kvalitete života pa do poratnih žrtava, političkoga progona i zatvaranja neistomišljenika, djelovanja tajne policije i međunacionalnih sukoba. Sve to doista jest socijalizam i treba mu pristupati na takav složen način uzimajući u obzir kontekst vremena, sve unutarnje i međunarodne okolnosti u kojima su se ti povijesni procesi odvijali. Pored toga, u dijelu hrvatske javnosti dogodio se krivi spoj kojim je zbog agresivne srpske politike s kraja osamdesetih i početka devedesetih, sve socijalističko i jugoslavensko gotovo izjednačeno s velikosrpskim. Takvog se gledišta treba riješiti jer socijalizam je sa svim svojim vrlinama i manama i hrvatski proizvod.

Kakve rezultate očekujete od znanstvenog skupa posvećenog socijalizmu?

Znanstveni skup 'Socijalizam na klupi. Kulturološke i povijesne interpretacije jugoslavenskoga i postjugoslavenskih društava' povezan je sa Sajmom tematski i programski, ali je nastao u samostalnoj organizaciji Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma. Posljedica je želje Centra za povezivanjem i umrežavanjem s kolegicama i kolegama koji dijele slične znanstvene interese, neovisno o tome dolaze li iz Hrvatske, susjedstva ili daljega inozemstva. Takva je suradnja posebno važna uzme li se u obzir to da s kolegama iz zemalja postjugoslavenskoga prostora dijelimo zajedničku suvremenu povijest. Stoga je sasvim prirodno da jedni druge čitamo i slušamo, međusobno propitujemo svoja stajališta i interpretacije. Dolazi nam oko 90 sudionika. Polovica je iz Hrvatske, i to sa svih sedam hrvatskih sveučilišta i iz vodećih nacionalnih instituta. Zastupljeni su sudionici iz mnogih europskih zemalja te Amerike i Australije. Važno je istaknuti da su mnogi među njima doktorandi koji čini prve korake u svojim znanstvenim istraživanjima i koji će obilježiti vrijeme koje dolazi. Prvi rezultat skupa je već poznat. Naime, jedanaest autora objavilo je svoje radove u zborniku 'Socijalizam na klupi. Jugoslavensko društvo očima nove postjugoslavenske humanistike', čiju smo koncepciju osmislili u Centru, a tu ćemo knjigu predstaviti sljedećih dana.

Tko su najvažniji gosti i govornici unutar programa Socijalizam na klupi?

Upravo spomenutom zborniku treba dodati još dva koja ćemo predstaviti u sajamskom programu 'Socijalizam na klupi: CKPIS predstavlja'. To su 'Komparativni postsocijalizam: slavenska iskustva', koji je uredila Maša Kolanović, i 'Sunčana strana Jugoslavije. Povijest turizma u socijalizmu', prijevod engleskog izdanja koje su 2010. uredili Hannes Grandits i Karin Taylor. Tri zbornika donose radove gotovo pedeset autora pa je taj svojevrsni kolektivizam možda refleksija tema kojima se bavimo. Sva tri zbornika otvaraju nove teme i od tih se autora može još mnogo očekivati. Kao individualne autorice svojih novih knjiga nastupit će dvije povjesničarke – Magdalena Najbar-Agičić iz Zagreba i Radina Vučetić iz Beograda – koje su obradile odnos socijalizma prema znanosti, kulturi i popularnoj kulturi. O kulturi i televiziji bit će riječi pri predstavljanju knjige Silvija Mirošničenka, a širi sajamski program Socijalizam na klupi uključuje izložbe (Lana Cavar, Narcisa Vukojević, Dušan Đorđević), razgovore s autorima (Boris Miljković) te okrugle stolove koji će povezati socijalizam i današnjicu preko tema cenzure i autocenzure (Miljenko Jergović, Vladislav Bajac, Milan Rakovac, Aleksandar Genis) te medijske spektakularizacije socijalizma (Tvrtko Jakovina, Goran Vojnović, Ivan Lovrenović).

Vi ste se već u svom znanstvenom radu bavili počecima potrošačkog društva o socijalizmu. Koliko je ono slično u odnosu na današnji konzumerizam?

Potrošačka kultura, koja se u Hrvatskoj ozbiljnije počela razvijati nakon industrijske revolucije u 19. stoljeću, do 1960-ih je godina toliko nabujala da se može reći da je postala važno obilježje većine stanovništva i tako društvo učinila potrošačkim. Slični su se procesi u poratnom zlatnom dobu događali u Zapadnoj Europi te manje ili više ograničeno u državama Sovjetskoga bloka. U Jugoslaviji je potrošačka kultura nailazila na različite ideološke reakcije, ali je dobrodošla postala u trenutku kada je uspješno povezana s visokim stopama gospodarskog rasta, dakle kada je postala dokaz uspješnosti gospodarske politike. Socijalističko nastojanje za materijalnim blagostanjem svih građana vrlo se lako moglo povezati s ispunjavanjem želje za stanom, trajnim potrošnim dobrima i sadržajnim slobodnim vremenom. Današnje hrvatsko potrošačko bitno je različito od onoga prije pedeset ili trideset godina. Drugačija je gospodarska struktura, nestaje poljoprivredno stanovništvo, nestaju nepismeni i viši je stupanj obrazovanosti, a generacije su već rođene s televizorom, telefonom i automobilom. Ushit koji su tehnološke inovacije donosile šezdesetih teško se može opet ponoviti; teško je ponoviti takvu razinu veselja i gotovo naivnosti. S druge strane, Hrvatska je od pedesetih do kraja sedamdesetih kontinuirano gospodarski rasla, a posljednjih nekoliko godina stope stagniraju ili padaju što, naravno, utječe i na ekonomska i na kulturna obilježja potrošačke kulture.