Sonya Radan, akademska slikarica podrijetlom iz Sarajeva, koja 25 godina živi u Londonu, već je nekoliko puta izlagala u Zagrebu svoja ulja velikih formata, tako da njene slike iz ciklusa 'Kupačice', 'Ptice' i 'Žene u znaku žudnje' ili skulpture na drvetu 'Sjećanje drva' nisu nepoznate hrvatskoj javnosti.

Na gotovo svim njenim slikama glavni motiv je žena, odnosno istraživanje ženskog identiteta u raznim ulogama i fazama života, a karakteriziraju ih snažan i bogat likovni rukopis, jak kolorit i psihološka karakterizacija ženskih portreta na kojima se ocrtavaju psihološka stanja, emocije i biljezi prošlosti. Ta fascinacija ženskim likom, odnosno licem, vidljiva je i na ovom novom ciklusu 'Maske', u kojem se poigrala originalnim gipsanim odljevima različitih lica, nastalim u kozmetičkom salonu za vrijeme tretmana. Umjetnica je bila zaintrigirana tim bijelim odljevima, a zatim ih je oslikala rukom, udahnuvši im karakter te stvorivši vrlo zanimljive i neobične skulpture.

Što ju inspirira u oslikavanju tih odljeva?

'Kad uzmem u ruke gipsani odljev nekog lica, zamislim čovjeka i njegov osmijeh, izraz očiju ili pokret usana i slikam. Ponekad me taj odljev asocira na more, na Nefertiti, ili nešto drugo, ali u oba slučaja važno mi je da izrazim osobnost i karakter čovjeka', pojašnjava umjetnica Sonya Radan.

To potvrđuje i Ljubica Ostojić u katalogu izložbe, naglašavajući da umjetnicu ne zanimaju kultna, karnevalska ili kazališna maska, nego individualna maska pojedinačnog ljudskog lica, njegova znakovitost, pripovijest, magija, ljepota i magijska moć koja traje i djeluje iza grimase i maske. 

Sonya Radan je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, a zatim je rat prekinuo početak njene umjetničke karijere. Prvo je otišla u Firenzu, pa u Rim, a naposljetku u London, u kojem je i ostala. Kad je njen tadašnji suprug prodao njen crtež za 150 funti, bila je presretna jer je odmah predosjetila da će joj i Engleska pružiti mogućnost umjetničke karijere. Smatra se figurativnom slikaricom, a bavi se i humanitarnim radom u likovnoj koloniji u Počitelju, koju pohađaju siromašna djeca, zatim jednom godišnje prikuplja novac za sirotište u Sarajevu, a u Londonu je godinama vodila umjetničku terapiju za žene s psihičkim smetnjama.

Do sada je imala više od 20 izložbi u Engleskoj, a na velikoj izložbi Mediteraneo, održanoj u Londonu, predstavljala je BiH svojim radom. Također je izlagala na samostalnim i grupnim izložbama u Beogradu, Mariboru, Splitu, Novom Sadu, Dubrovniku, Beču, Thomastownu u Irskoj i, naravno, u rodnom Sarajevu.

Izložba se može pogledati u Zagrebu na adresi Mrazovićeva 1a.