Izložba pod nazivom 'Objects to wear' donosi atraktivne radove modne dizajnerice i samostalne umjetnice Patrizie Done. Donà je rođena 1972. u Zagrebu gdje je diplomirala na Filozofskom fakultetu, smjer Povijest umjetnosti i Etnologija. Po završetku studija odlazi u Rotterdam i upisuje studij Modnog dizajna na Willem de Kooning Academie te ostvaruje suradnje belgijskih dizajnera A. F. Vandevorst u Antwerpenu. S umjetnicom koja posljednje dvije godine djeluje u Zagrebu razgovarali smo o stanju u domaćem modnom dizajnu, njezinim umjetničkim uzorima i djelovanju na granici vizualne umjetnosti i dizajna.

Zašto ste se odlučili stvarati upravo na granici mode i suvremene umjetnosti?

Stvaranje na granici mode i suvremene umjetnosti nije stvar odluke ili svjesnog izbora, već pitanje osobnog i umjetničkog sazrijevanja. U formiranju mog modno-umjetničkog izričaja, pored školovanja na Akademiji u Rotterdamu zasigurno je zaslužan i studij povijesti umjetnosti i etnologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Imate li umjetničke uzore i koji su?
Ima puno umjetnika čiji rad iznimno cijenim, ali ako bih morala izdvojiti samo jednu osobu, onda je to zasigurno Pina Bausch

Kako biste definirali pojam 'nosivi objekt'?
Nosivi objekti su, kako samo ime kaže, predmeti za nošenje inspirirani i izrađeni od ready made predmeta, ili samo pojedinih dijelova. Ti predmeti u procesu dekonstrukcije/rekonstrukcije gube svoju prvobitnu funkciju i oblik te stavljeni u novi kontekst dobivaju sasvim novi identitet.

Smatrate li da je domaća modna dizajnerska scena konzervativna?
Generalno da, srećom ima nekoliko dizajnera koji rade 'drukčije'.

Pisaće mašine, harmonike, mehaničke igračke čest su motiv Vaših djela. Jeste li nostalgični za nekim prošlim vremenima?
U neku ruku da. Globalizacija i prebrz tempo života doveo je do gubitka identiteta. Nostalgična sam za rukotvorstvom, zanatima koji izumiru. Volim kad u nekom predmetu vidim trag ruke, fokus cijelog bića za i najmanji detalj. Volim kada u nekom radu osjetim potpunu posvećenost kojoj nije za cilj samo finalni proizvod, vec i djelatnost sama, proces stvaranja.

Imaju li 'nosivi objekti' svoje modne konzumente i ako da, koje su njihove glavne karakteristike? Je li riječ o hrabrosti, ekscentričnosti ili u posljednje vrijeme čak i trendu?
Seriju nosivih objekata počela sam raditi prije par godina i to su bili isključivo unikati. Ti unikati zahtijevali su vrijeme za pronalaženje tehničkih i dizajnerskih rješenja te vrijeme za samu izradu. To je definiralo njihovu cijenu i našlo put do tržišta kojem su takvi predmeti zanimljivi i financijski dostupni. Otkako sam se vratila u Hrvatsku (prije dvije godine) radim na kolekciji torbi 'Hommage a Remington' gdje su unikatni i artistički modeli pojednostavljeni u službi funkcionalnosti, ne gubeći pritom na ekskluzivnosti dizajna i kvaliteti izrade. Ovo su poluunikatni proizvodi koji su cijenom dostupni širem tržištu.

Što ćete predstaviti na zagrebačkoj izložbi?
Izložba u Galeriji ULUPUH mala je retrospektiva mog dosadašnjeg rada. Iz svake serije izabrala sam nekoliko najupečatljivijih radova. Pored toga bit će izloženi i spomenuti modeli torbi iz kolekcije 'Hommage a Remington'.

Izložba 'Objects to wear' moći će se pogledati do 13. listopada, radnim danom od 10 do 20 sati, subotom od 10 do 13 sati.