Branko i Krešo dvojica su 18-godišnjaka iz Šibenika, prijatelji od djetinjstva koji zajedno provode svaki dan, slušajući Prljavo kazalište, Azru i EKV, gledajući filmkove sa zajedničkom simpatijom Sanjom uz poneki opuštajući dim marihuane. U pitanju je idealna mladenačka egzistencija, izvan svijeta politike i nacionalnog koji će uskoro razrušiti lijepi život dvojice prijatelja. Jer Branko je Srbin, a Krešo Hrvat, te je nevažno što je njima to nevažno, kako autentično i potresno svjedoči roman 'Srest ćemo se opet' Antonija Barišića

Ovaj mladi novinar HTV-a dobio je za 'Srest ćemo se opet' i Kiklopa za debitantsku knjigu godine, a sinoć je na predstavljanju romana u KIC-u okupio zavidan broj ljudi, uključujući i starije kolege poput Stipe Alfiera i Mladena Stubljara.

O Barišićevom romanu prvo je govorio novinar i pisac Emir Imamović Pirke, koji je rekao da je pogrešno svesti ovaj tekst samo na generacijski roman ili tinejdžerski roman, kako piše na koricama, jer je ključan autorov 'obračun s ratom'. Barišić otvoreno piše o buđenju nacionalizma u Hrvatskoj, podsjeća na značenje 'Ruže hrvatske' Prljavog kazališta te podsjeća ljude na to kakvi su i oni sami tada bili.

Spisateljica Ankica Tomić naglasila je da su 'početkom devedesetih mnogi počeli govoriti jezikom TV-dnevnika', no i da 'nacionalna ideologija nije nikad nešto sa čime se možeš sto posto identificirati', jer svatko ima 'nekog svog Branka'.

Antonio Barišić se na to nadovezao, rekavši da su mu čitatelji u Šibeniku više puta rekli kako ih je podsjetio na početak devedesetih i na njihova izgubljena prijateljstva, te da su neki čak tvrdili kako se sjećaju fiktivnih opisa iz romana. 'Ljudi su se tada olako odricali prijatelja', primijetio je Barišić, koji je istaknuo da je za njega 'Srest ćemo se opet' prvenstveno roman o prijateljstvu.