'Abril, avril, april ili talijanski aprile inačice su travnja na drugim jezicima. April je nastao od latinskog glagola aperire, što znači otvoriti se, a vjerojatno se mislilo na otvaranje latica cvjetova i lisnih pupoljaka, dok travanj, po naški, u korijenu ima travu. Kad ih ujedinimo, dobivamo potpunu proljetnu sliku četvrtog mjeseca: sve je zeleno i sve cvjeta… Proljetnim suncem ogrijani, i mi se osjećamo poletnije, o čemu, pretpostavljamo, govore i knjige koje vam nudimo na čitanje. Ima svega; nešto je potpuno novo i osvježavajuće, nešto već poznato – izvrsna europska proza, a nešto je i iz domaćeg bunara', javljanju nam iz Hena Com-a
Pred nama je još jedan set njihovih knjiga koje se pamte: prvu potpisuje vrsni američki klinički psiholog Christopher Willard, drugu – zbirku priča ili labavo ulančan roman – fotograf Ozren Majerić, a treću Andrew O´Hagan, osebujni škotski prozaist i novinar koji je čak triput bio u finalu prestižne nagrade Booker.
Vodencvjetovi - Andrew O`Hagan
U jeku rudarskih štrajkova i bujanja tačerizma najbolji prijatelji Tully Dawson i Noodles brode kroz muke mladalaštva po škotskim ulicama. Noodles ne zna što će kad maturira, obitelj mu je u stanju raspada, a knjige, koje obožava, korisnima smatra jedino srednjoškolska profesorica. Tully radi kao tokar, duša je svakog tuluma i karizmom može otvoriti sva vrata koja su im, tog toplog ljeta osamdeset i šeste, naoko zatvorena
Puni ideala i uvjereni da je lijek životu samo zabava, s otkačenim društvom kreću put Manchestera na niz koncerata, u noć vrijednu pamćenja. Desetljećima poslije, pod muklim teretom srednjih godina, Noodles prima poziv. Tully je, s lošim vijestima. Vodencvjetovi škotskog pisca Andrewa O’Hagana dramatičan su, nostalgičan i iznimno duhovit roman o nedvojbenim vrijednostima i izazovima doživotnog prijateljstva. Prijelomna točka romana uzdrmat će i najstamenije od čitatelja, te istaknuti složena pitanja o dostojanstvu, životu i smrti, na koja teško da ima jednoznačnog odgovora.
„Prekrasna oda izgubljenoj mladosti i muškom prijateljstvu iz pera jednog od naših najoštrijih promatrača modernog maskuliniteta.“ Douglas Stuart
„Trajna i, naposljetku, neodoljiva ljupkost knjige poziva nas da osobne mitove likova uzmemo zdravo za gotovo – baš kao što često činimo sa svojima.“ The Spectator
„Teško se sjetiti kojeg drugog živućeg romanopisca koji toliko blagonaklono piše o mladosti i o srednjim godinama, a bez snishodljivosti prema ijednom od tih dvaju perioda.“ The Guardian
„Divno, nostalgično putovanje trajnog tinejdžerskog prijateljstva…“ The Daily Telegraph
„Ovo je knjiga visoke umjetničke ambicije i ujedno podsjetnik, gdje je potreban, na ozbiljnost koju fikcija može zahvatiti.“ The Herald
Skriveno - Ozren Majerić
„Siguran iza objektiva“ i „nevidljiv poput pristojnog voajera“ najprecizniji je opis pripovjedača (a ima ih više) u zbirci priča Skriveno, koja ne krije namjeru da je se čita i kao labavo povezan roman. Priče su, naime, ulančane i svjedoče o potrebi da se barem u književnom tekstu sve nekako zaokruži, kad je to već nemoguće u stvarnom životu kojim dominiraju nered i slučajnost. No nije li i život, ne samo Majerićevih likova, zapravo uvezana zbirka fragmenata za koje se ponekad čini da jedan s drugim nemaju veze?
Ozren Majerić profesionalno se bavi fotografijom i dobro zna kako zumirani kadar obično, ako je promatrač pažljiv, rezultira prikazom na prvi pogled nevidljivih detalja. Likovi su zumirani, stalno iz drugih kutova i u drukčijim situacijama, od prve priče koja predstavlja zajednički, široki kadar, do posljednje koja prvoj daje okvir, a čitavoj zbirci obrise romana. Između su se smjestile one u kojima likovi vole i mrze, rađaju se i umiru, bježe i vraćaju se, donose pogrešne i manje pogrešne odluke, pa opet ispočetka.
Sloj po sloj, kadar po kadar, skriveno postaje razotkriveno, krug se zatvara i ponovo otvara, a Majerićevi likovi, isprva prikriveni iza zatamnjenog stakla, postaju punokrvni i živi, sa svim svojim manama i ishitrenim potezima, strastima i nadama. Njihova univerzalnost proizlazi iz toga što vremenska ili prostorna određenost ovdje jednostavno ne ulazi u kadar - sve je u doživljaju, „crno-bijelom negativu gdje su granice čiste i oslobođene svih daljnjih pitanja“.
Jagna Pogačnik
Kako nas ojača ono što nas ne ubije - Christopher Willard
Posljednjih nekoliko godina svjedoci smo niza nesretnih događaja za nas i naš planet – od epidemije korona-virusa, rata u srcu Europe, sve većih socijalnih razlika do sve opasnijih klimatskih promjena. Prošli smo kroz kolektivno traumatsko iskustvo, a svatko od nas sa sobom nosi i osobnu prtljagu..
No ugledni američki psiholog Christopher Willardovom nas knjigom podsjeća da su naše tijelo i duh – programirani za otpornost. Posttraumatski stres, tvrdi autor, ide ruku pod ruku s posttraumatskim rastom, a u ovome će vas praktičnom vodiču, utemeljenom na suvremenim znanstvenim spoznajama, uputiti kako da:
• nadvladate uznemirujuće misli, nesigurnost i bol vježbama samosuosjećanja
• regulirate svoj živčani sustav različitim tehnikama disanja
• ojačate svoju psihičku otpornost
• pronađete ljepotu u malim stvarima metodom potpune svjesnosti
Nitko od nas nije pošteđen izazova i teškoća, no svatko ih može pretvoriti u izvor snage.