Filmografija Vlatke Vorkapić obuhvaća preko dvadeset dokumentaraca i kratkih igranih filmova, a široj publici najpoznatija je po filmskom hitu ‘Sonja i bik’

Nemali broj puta Vorkapić je u javnim nastupima i intervjuima naglašavala koliko joj je bilo teško kao redateljici u Hrvatskoj ostvariti prvi dugometražni igrani film iako je iza sebe imala preko dvadeset godina bavljenja njime. Njezinu upornost ponajbolje ilustrira činjenica da je, dobivši novac HAVC-a za ‘Sonju i bika’, manji od zacrtanog budžeta filma, potpisala ugovor u kojem se odrekla redateljskog honorara sve dok on ne bude mogao biti isplaćen od prodanih ulaznica.

Što znači besplatno raditi, isprobala je sama, a o tome govore i neki od protagonista dokumentarnog filma ‘Besplatno’ koji će biti prikazan u regionalnoj konkurenciji ZagrebDoxa.

On donosi priču žene oboljele od karcinoma koja zbog tromog sustava zdravstva nije upoznata s pravima koja ima, studenta, beskućnika koji pohađaju besplatnu računalnu radionicu te volontera koji besplatno daju instrukcije, pomažu u staračkom domu i dijele ručak koji su skuhali od namirnica dobivenih besplatno. S jedne strane su primjerice plemenite priče o donatorima krvi i organa koji neprocjenjivim opisuju osjećaj kad nekom mogu pomoći, a s druge žrtve sustava zdravstva, poput obitelji Pitra iz Zagreba, čije je dijete stopostotni invalid od poroda, a priča o kojoj je za tportal pisala Nataša Škaričić, također sugovornica u filmu, otkriva kako je liječnik privatne prakse protuzakonito prisustvovao porodu u državnoj bolnici i na ruke naplatio porod, sve uz odobravanje zaposlenika bolnice. Posljedice njegova nelegalnog rada su tragične.

Odakle ideja za film i temu - koji je natpis ‘besplatno’ prelio čašu da ste rekli: Idem snimiti film?

Zašto baš pojam besplatno kao tema filma? Kad razgovaram s ljudima, dvojake su reakcije. Neki se odmah zakače za temu, a drugi malo gledaju u čudu, otprilike - zašto film o tome. Najjednostavnije rečeno, ovaj film se bavi antropologijom besplatnog. Mene recimo baš jako nervira sva ona silna ponuda lažnog besplatnog, tipa kad vas krenu nazivati i 'daviti' onim ponudama preko telefona - kao, sve je besplatno, ali evo, trebate platiti samo troškove dostave. Tim lažnim 'besplatnoćama' bavimo se i u ovom našem dokumentarcu.

Ako govorimo o onom pravom besplatnom za krajnjeg korisnika, zapravo je ponuda dosta šarolika. Možda da ipak izdvojim nešto iz područja filma. Zanimljiva su masterclass predavanja koja se organiziraju u Dokukinu, a trenutno su na ZagrebDoxu i neke besplatne projekcije.

Koliko je širok spektar tog besplatnog i na koji način se mogu usporediti besplatna Noć muzeja te djelomično besplatni sustavi obrazovanja i zdravstva?

Itekako se može usporediti npr. Noć muzeja sa situacijom u obrazovanju i zdravstvu. Naime primjeri su to besplatnog ili djelomično besplatnog za krajnjeg korisnika, ali novac dolazi iz poreza i prireza. Upravo o tome i govori ovaj dokumentarac, o nizu značenjskih nijansi koje pokriva pojam besplatno. Uistinu, nečiji stav prema besplatnom jako puno govori o toj osobi, a isto tako se može reći da je pojam besplatnog svojevrstan lakmus-papir za analiziranje i definiranje nekog društva u cjelini.

Kako ste odlučili prikazati lepezu besplatnoga, od Noći muzeja do zdravstva, a niste radikalizirali autorski pristup prema razvoju priče iz jednog od tih segmenata?

Dovoljno dugo radim dokumentarce pa sam znala da će se postaviti i ovo pitanje. Naravno mogla sam odabrati samo jedan smjer. Ali to bi bio drugi film. I ne bi se zvao 'Besplatno'. A ja sam htjela napraviti baš ovaj film, a ne neki drugi.

Gdje je istina između dvije uzrečice: ‘Nema besplatnog ručka’ i ‘Najbolje stvari su besplatne’? Mora li besplatno biti sumnjivo, kako kaže Radimir Čačić u vašem filmu?

Ne mora biti sumnjivo. Evo, kao prvi primjer pada mi na pamet činjenica da je u Hrvatskoj, kao i u većini zemalja svijeta, organiziran sustav dobrovoljnog darivanja krvi. Jedan od sugovornika u filmu kaže: 'Tržište je jegulja i ono se probija u područja koja su do jučer bila nezamisliva.' Trebamo se svi skupa zapitati što zapravo znači prepustiti tržištu zdravlje i obrazovanje te kakve to posljedice ima.

Noć muzeja je kao prvo odlično organiziran događaj, zato je i dobro posjećen. Naravno da pomaže i to što je besplatan, ali ne osigurava besplatno nužno uvijek veliku posjećenost. Možemo naravno kukati i o nezainteresiranosti publike, ali mene kao nekoga iz filma više zanima npr. dostupnost hrvatske filmske baštine. Kad sam nedavno gostovala na HTV-u, naravno besplatno, u emisiji koja je govorila o hrvatskim ljubavnim filmovima, htjela sam ponovo pogledali 'Ljubicu' Kreše Golika i nisam nigdje našla DVD ni besplatno, npr. u knjižnicama, niti sam ga mogla kupiti. Ako nešto treba biti dostupno i besplatno za krajnjeg korisnika, onda su to hrvatski filmski klasici. Naravno uz pametno balansiranje i dobro osmišljen sustav zaštite autorskih prava. Kao što vidite, niz je pitanja koja otvara pojam besplatno. I nema jednostavnih odgovora. Ali rješenja postoje.

Nije korektno otkrivati kraj filma, no moram primijetiti odličan zadnji kadar izokrenutog broja 14 na tramvaju i reklame za predstavu ‘Živio Harms’. U čemu je najveći apsurd besplatnoga u hrvatskom društvu?

Baš ste me razveseliti isticanjem tog kadra. Sasvim smo ga slučajno snimili, a montažer Marin Juranić, kad ga je vidio, odmah je rekao da je to naš zadnji kadar. Inače, mislim da je najveći apsurd i tragedija besplatnog u tome da živimo, i to sve više, u društvu u kojem je velik dio ljudi loše plaćen, a često nikad i ne uspije naplatiti svoj rad. Dakle netko ih je prisilio da dio svog rada daju besplatno. I netko je na tom njihovom besplatnom radu itekako zaradio. Često će upravo taj prvi posegnuti za rečenicom 'Nema besplatnog ručka'.

Što sada radite?

Trenutno me čeka montaža kratkog igranog filma 'Na Tri kralja', koji je dio omnibusa 'Zagrebačke priče 3'. Glavnu ulogu u mojoj priči tumači Ksenija Marinković i baš mi je bio užitak raditi s njom. Tu su još Zuhra, Dean Krivačić, Robert Roklicer i Judita Franković. Zanimljivo mi je bilo raditi na kratkoj igranoj formi, a zapravo za to nisam imala prilike još od Akademije. Premijera omnibusa 'Zagrebačke priče 3' bit će na ovogodišnjoj Puli.