Danas mladi umjetnici i filmaši rijetko uspijevaju doći pod svjetlo reflektora gdje mogu pokazati svoj trud, rad i strast široj javnosti. Studenti iz Hrvatske, okolice pa i daljih nam zemalja poput Izraela i Kine imaju upravo tu mogućnost na Pula film festivalu. U sklopu festivala, kroz tri dana prikazan je dvadeset i jedan kratkometražni film kao dio nenatjecateljskog segmenta programa. Selekcija je izrazito raznovrsna i po pitanju roda, a i žanra što je dovelo do šarolikog spektra prikazanih filmova. To je istovremeno i dobro, ali i loše; mnogo filmova koji su prikazani ustvari su filmske vježbe i zadatci te se očituje manjak umjetničke vizije i aspiracije koji je prisutan kod stvaranja konkretnoga filma. Nadalje, mnogo filmova ima izvrsnu ideju koja je nažalost loše sprovedena ili pak zbrzano i nelogično odjsečena.

Stoga brojni filmovi započinju i razvijaju se izrazito kvalitetno, a sam kraj zaokružuju naglom solucijom koja je najčešće nelogična i/ili antiklimaktična. Da li je to stvar kratkog metra koji ima svoje prednosti ili mane? Ili je glavno ograničenje kod kreiranja zaokružene filmske cjeline manjak iskustva s kojim svježi filmaši kreću stvarati? Ipak se izdvaja grupa autora koji su planirano i profesionalno pristupili kratkoj formi te ju spretno i uspješno savladali.

Film Silvio Zmaj mlade hrvatske autorice Lucije Bosančić prvi je film na festivalu koji je u trinaest kratkih minuta uspješno izgradio slojevit lik s kojime se ne susrećemo u našim svakodnevnicama. Donat Zeko svakako svojim glumačkim vještinama uvjerljivo prikazuje čudnovatog mladića što uz kreativnu režiju i scenarij čini glavnu komponentu dobroga filma. Film je istovremeno komičan i potresan te prekrasno razrađuje odnos oca i sina.

Tematikom odnosa roditelja i djeteta bavi se i film Sitnica u režiji Mladena Stanića. Drama s elementima komedije koja je uspješno zaključila prvodnevnu projekciju obilježena je neobičnom, ali snažnom pričom prožetom kreativnim solucijama kadriranja i poigravanja svijetlom. U nastojanju da poravna stare račune iz prošlosti s prijateljem, starac to u konačnici uspijeva sa svojom kćeri. Mate Gulin i Nataša Kopeč izvrsno se snalaze u zadanim ulogama isijavajući savršenom glumačkom kemijom. Završni dio filma odrađen je sa scenarističke i fotografske strane inteligentno i decentno.

U drugome studentskome programu pojavio se još jedan filmski rod: animirani film. Tako se čitavoj selekciji filmova pridružilo dva noviteta: Rika i Osjetljivi princ. Potonji, autorice Sunčane Brkulj, film je nastao u sklopu Akademije likovnih umjetnosti što se i očitava iz fantastične i kreativne animacije koja je cijelu publiku navela na smijeh.

Takvu veselu intonaciju popratilo je nešto sasvim suprotno. Film u kinesko-srpskoj produkciji zvan Sve što raste. To je dokumentarni film Milene Grujić koji prikazuje svakodnevnicu male gimnastičarke u Kini. Kina je svjetski poznata po svojim izvrsnim gimnastičarima, no što stoji iza tog uspjeha? Ispričana je priča rutine, truda, strasti i volje kroz duge, sirove i realistične kadrove. Uvid u taj svijet ostavlja gledatelja potresenim i u razmišljanju što je glavni pokazatelj da je autorica uspješno ispričala priču.

Film koji također ostavlja sličan efekt na gledatelja je film koji se posebno istaknuo drugoga dana programa. Riječ je o filmu Camera Roll u režiji Sare Blaić iz ADU Rijeka. Camera Roll sačinjava tematski originalna i odgovarajuća glazba, kreativno korištenje kamere i adekvatna gluma. Režijski izvrsno i profesionalno odrađeno sa zaokruženom fabulom i neobičnom tematikom. Blaić daje svoj odgovor na pitanje „Da li ignorirati illi reagirati?“ kroz neočekivano šokantnu priču koja se događa češće nego što je to društvu znano.

Na posljednjoj studentskoj projekciji slučajno ili namjerno provlačio se motiv sreće kroz gotovo svaki film. Najljepšu filmsku priču ispričao je slovenski mladi režiser Jure Dostal u svojem domišljatom filmu Kakva sreća! Izmjena mišljenja i odnosa ljudi prema naivnom protagonistu prije i poslje velikog novčanog dobitka prikazano je realistično ali i komično u ovom fantastičnom filmskom uratku. Dostal zaista vrsno i profesionalno pristupa režiji, uzimajući u obzir sve detalje uz inteligentnu obradu i razradu svakog segmenta filma. Spoj dinamične kamere i živopisne boje čine jedinstven vizual i atmosferu zajedno uz glazbu koja ne bi mogla više odgovarati filmu. Scenarij je prožet dobrim dijalozima koji tvore divnu, zaokruženu priču nošenu izvrsnom postavom glumaca i njihovom profesionalnom izvedbom.

Bez pogovora, svaki film prikazan u sklopu studentskog programa našao se tamo s razlogom. Filmovi s izvrsnim idejama, spretnim tehničkim ili pak glumačkim izvedbama šokirali su publiku koja nerijetko podcjenjuje mlade filmofile. Među mnogima se nalaze buduće zvijezde i umjetnici stoga preostaje reći samo jedno: svijet se mora pripremiti na novu generaciju filmaša koji su i više nego spremni pokazati svoje viđenje svijeta kroz leću filmske kamere.