ANKETA TPORTALA

Što nam kulturnjaci preporučuju za čitanje ovog ljeta

16.07.2015 u 09:14

Bionic
Reading

Ljeto kao sezonu čitanja koriste i hrvatski kulturnjaci, intelektualci i umjetnici, barem onoliko koliko im dopuštaju druge obaveze, kako su nam neki od njih otkrili kada smo ih pitali što se sljedećih mjeseci čitati na plaži, pravoj ili metaforičkoj. Donosimo odgovore pjesnikinje i feministice Asje Bakić, pisca i prevoditelja Borisa Perića, urednice i spisateljice Alide Bremer, glumice Urše Raukar, urednika i aktivista Krune Lokotara te povjesničara Hrvoja Klasića

Zanimljivo štivo će čitati ovog ljeta hrvatski kulturnjaci, pjesnikinje, urednice, pisci, dramski umjetnici i povjesničari. Tu su i književni klasici, poput Johna Steinbecka i Thomasa Manna, kao i aktualna domaća književnost, poput knjige 'Nebo u kaljuži' Svena Popovića. Čitat će se i stripovi i krimići i SF i publicistika, a svaki od naslova je ujedno preporuka drugima da istraže što se krije između korica navedenih knjiga.

Pjesnikinja Asja Bakić planira za početak uživati u stripu 'Rat Queens, Vol. 2: The Far Reaching Tentacles of N'rygoth' Kurtisa J. Wiebea: 'Prvi svezak stripa bio mi je odličan, pa ću ga rado nastaviti čitati. 'Rat Queens' inače prati grupu borbenih i raskalašenih žena, a to je tema koja mi je bliska srcu. Zanimljivo, jedan od ilustratora serijala je Vinkovčanin Stjepan Šejić, što znači da je ovaj strip također prikladno rodoljubno štivo.' Čitat će i 'Rebeccu' Daphne du Maurier, jer je u zadnje vrijeme čula puno hvalospjeva knjizi: 'Najviše me zaintrigirala usporedba romana s 'Jane Eyre', a htjela bih vidjeti o čemu se točno radi prije nego pogledam istoimeni Hitchcockov film.' Dodaje i kako je počela otkrivati paranormalne romanse jer o tom žanru zasad ništa ne zna. 'Polako ispipavam teren da vidim što sam propustila čitajući isključivo literaturu koja s grčkim bogovima, demonima i erekcijama nema ništa zajedničko. Zato ću pročitati 'Angles of the Dark' Gene Showalter', kaže Bakić.

Pisca i prevoditelja s njemačkog jezika Borisa Perića čeka ljeto bez odmora: 'S obzirom da sam se uhvatio krajnje kompliciranog posla prevođenja Krležinih 'Balada Petrice Kerempuha' na njemački jezik, a predstoji mi i prevođenje Goetheova 'Putovanja u Italiju' te nekih krajnje zahtjevnih filozofskih tekstova, sumnjam da ću tijekom ljeta imati previše vremena za ono što bismo zvali čitanjem za vlastitu dušu. Ipak, nešto me vuče da onako za sebe napokon završim davno započeto čitanje 'Plodova gnjeva' Johna Steinbecka jer zapravo ne znam bolju lektiru za vrijeme koje nas je zateklo. Nadalje, na lektirnoj listi trenutno mi se nalazi dosta povijesne i etnografske literature o Zagrebu, ali i to je uvjetovano romanom na kojem radim. Dakle, ništa od dokolice.'

Urednica, prevoditeljica i spisateljica Alida Bremer ima dosta toga što želi pročitati: 'Najvažnija knjiga moje ovoljetne lektire je njemački prijevod biografije Danila Kiša 'Birth Certificate: The Story of Danilo Kiš' (original: Cornell Universitz Press, prijevod: Hanser); autor je Mark Thompson, stručnjak za povijest istočne Europe iz Oxforda, kojemu su ovom biografijom uspjele mnoge nakane - napisati biografiju koja razbija okvire žanra i spojiti je s analizom poetike Danila Kiša, spojiti noviju povijest srednje Europe s pričom o jugoslavenskom raspadu te ih povezati s portretima nekih od najvažnijih ličnosti ovih dvaju - za Kiša sudbinski povezanih - prostora. Knjiga je to za čitanje rano ujutro na terasi, dok se ispod mene Split polako budi. Druga knjiga je roman turske autorice Ece Temelkuran 'Žene koje pušu u čvorove' (Naklada Ljevak), a koja se može ponijeti i na plažu ili čitati u nekom kafiću. Ece Temelkuran sam imala čast upoznati dok je bila na rezidenciji za pisce u Splitu i osvojila me svojom živošću, inteligencijom, političkim angažmanom i energijom. Ženski je to roman ceste i potjere: četiri žene odlučile su ubiti muškaraca koji je slomio srce jednoj ženi i moraju preko pustinje. Pred nama se – iz perspektive modernih muslimanskih žena - otvaraju pogledi na Bliski istok i na sjevernu Afriku, a intimno i javno isprepleteni su na dramatičan način današnjeg svijeta.'

Bremer ima i knjigu koja je baš za čitanje na plaži: 'To je roman Austrijanke Ruth Cerha 'Bora. Eine Geschichte vom Wind' (Bura. Priča o vjetru) – ljubavna i priča o identitetima, čija je radnja smještena na Lošinj. Zanima me kako je autorica opisala sve ono što njezin njemački nakladnik Frankfurter Verlagsanstalt najavljuje, a što djeluje kao najljepši turistički mamac: boje, mirise i okuse otoka, vjetrove, plime i oseke, ljude i običaje.'

Tu je i knjiga 'Arkana Fausta Vrančića Šibenčanina' Omera Raka, za koju Bremer kaže da je 'za čitanje na brodu za Prvić i na Prviću samom': 'Obožavam taj otok, smješten preko puta rodnog mjesta moje majke – Vodica, šetnje između Prvića Šepurine i Prvića Luke, uz prekrasan ljetnikovac šibenske plemićke obitelji Vrančić do Memorijalnog centra Fausta Vrančića, i znatiželjna sam vidjeti kako je autor razvio radnju i povezao Vrančićev lik s današnjicom.'


Urednik Kruno Lokotar vratit će se nekim svojim omiljenim knjigama: 'Mislim da ću ponovo pročitati genijalnu, ponavljam genijalnu, knjigu 'Skretanje' Stephena Greenblatta, koja na romaneskan način pripovijeda povijest i sudbinu knjige 'Metamorfoze' Tita Lukrecija Kara, a preko nje rekonstruira razdoblja antike, srednjeg vijeka, humanizma i nastanka prosvjetiteljstva. Radi se o knjizi nagrađenoj Pulitzerom, povijesti ideja koja kao da nije dovoljno uočena kod nas. Ne čitam, samo gledam, Martinovu 'Igru prijestolja', pa sam započeo čitati, da vidim o kakvom se piscu radi, njegovu 'Pjesmu sudnjega dana'. Do polovice, tvrdim, to je odlična knjiga koja najbolje predstavlja kontrakulturu šezdesetih i duh osamdesetih. Daje i zanimljivu fabulu, miks je horora i on theroad knjige, i baš me zanima kako će se sve raspetljati i pisac iz svega ispetljati.'

Pred kraj ljeta će se Lokotar dohvatiti i 'teške' literature, konkretno knjige povjesničara Dragana Markovine 'Povijest poraženih': 'Kako je već očito, volim povijest ideja, a njegova knjiga, koja bi tijekom ljeta trebala biti objavljena i predstavljena u okviru FALIŠ-a u Šibeniku, jamči sigurnu ruku, pouzdanu metodologiju i intrigantnu temu. Stvarno, kako neke ideje nestaju? A neke, naizgled iščezle, odjednom se revitaliziraju?'

Povjesničar Hrvoje Klasić ističe da je njemu kao profesoru na Filozofskom fakultetu čitanje knjiga 'sastavni dio svakodnevnog izvršavanja poslovnih obaveza, bilo da se radi o pripremi nastave na fakultetu, bilo o znanstveno-istraživačkom radu'.

Zato će ovog ljeta čitati stvari koje ne spadaju u znanstveno-publicističku literaturu, ali sadržajem itekako korespondiraju s onime čime se inače bavi: 'Prvi naslov je 'Opet on' Timura Vermesa. Radi se o knjizi u kojoj autor (inače i sam povjesničar) na vrlo zanimljiv, duhovit, a samim time i kontroverzan način obrađuje zamišljenu situaciju u kojoj se Adolf Hitler 2011. budi usred Berlina i pokušava shvatiti što se dogodilo s Njemačkom, ali i svijetom uopće, otkada ih je on 'napustio'. Nama povjesničarima u znanstvenom pristupu nije dopušteno baviti se nagađanjima 'što bi bilo kad bi bilo' iako se to često, onako intimno, zapitamo. Baš zbog toga mi ova knjiga, za koju se vidi da ju je pisao odličan poznavatelj povijesti i sadašnjosti, izgleda zanimljivo i intrigantno.'

Klasić će čitati i knjigu Alide Bremer 'Olivino nasljeđe': 'Radi se o knjizi koja kroz višegeneracijsku priču o jednoj porodici donosi pregled hrvatske povijesti u zadnjih stotinjak godina. Autorica ukazuje na brojne događaje i ličnosti koje su obilježile povijest jedne obitelji, ali i društva u cjelini. Ono što mi se čini posebno zanimljivim je povezivanje današnjih događaja, dilema i podjela u društvu s različitim procesima koji su se odvijali tijekom cijelog 20. stoljeća.' A kako ovoga ljeta putuje u Barcelonu, odlučio se pročitati triler 'Gaudijev ključ' Andreua Carranze. Privuklo ga je sljedeće: 'Iz samog naslova očito je da je glavni lik romana poznati arhitekt Antonio Gaudi, tvorac nekih od najljepših španjolskih i svjetskih građevina. Međutim, autor je Gaudijevo stvaralaštvo u ovom slučaju nadopunio pričom o  dragocjenoj relikviji, misterioznim Vitezovima Morije, kao i ne do kraja razjašnjenom smrću velikog arhitekta. Lokalna gostionica u uskoj uličici tik do Sagrade familije, na stolu čaša sangrije i 'Gaudijev ključ' – scenarij je to na kojem će vjerujem mnogi pozavidjeti.'

Glumica Urša Raukar će ovog ljeta ponovno uroniti u ‘Čarobni brijeg' Thomasa Manna: 'Sretna sam da će se taj fantastični klasik u jesen postaviti na scenu ZKM-a u režiji Janusza Kice. Uz 'Čarobni brijeg', tu je Mannovo 'Njemačkim slušateljima', njegovi govori koje je preko BBC-ja upućivao svojim sunarodnjacima od 1940. do kraja Drugog svjetskog rata, prokazujući uporno nacizam kao najveće zlo za svijet i za Nijemce same. Potrebno je danas vratiti se mudrosti jednog velikog Thomasa Manna.' Raukar će se posvetiti još nekim ozbiljnim naslovima: 'Na preporuku ljubaznih gospođa u knjižnici Marija Jurić Zagorka na Krvavom mostu, također ću čitati Roba Riemena i njegov 'Vječiti povratak fašizma'. Rob Riemen se nastavlja na ideju Thomasa Manna, a u današnje vrijeme prijetećih radikalizama dobro je družiti se s autorima koji afirmiraju osnovne ljudske vrijednosti i ideje mira, suživota, poštovanja i prihvaćanja različitosti analizirajući zlo fašizma.'

Od domaćih pisaca, odnosno onih koji su nekad bili domaći, a sada su iz susjedstva, Raukar planira čitati jednog predstavnika starije i jednog najmlađe generacije: 'Uzela sam i roman Filipa Davida 'Kuća sećanja i zaborava'. Volim njegovu mirnu mudrost. I s druge strane, zbirku pripovijesti Svena Popovića 'Nebo u kaljuži'. Čula sam jedan njegov intervju na radiju i izrazito me zainteresirala njegova mladenačka, a zrela energija. Koliko volim starije, mudre, toliko su mi dragi i mladi jer od njih dobivam snagu, vjeru i nadu. A tu je i Kindl s raznim naslovima, poglavito o kazalištu, glumi, glumačkim tehnikama itd., koje sam skupljala preko godine, letimično pregledavala, a sada ću ih na miru čitati.'

Na kraju Urša Raukar još dodaje: 'No, moram reći, odlazim na more tužna jer se navodno zatvaraju dvije velike knjižare u centru. Nakon što su nestale mnogobrojne knjižare u zadnjih 20 godina, Zagreb postaje grad bez knjižara, postaje grad kojem ne trebaju knjige, a to je tužno i strašno. Zagreb tako gubi svoju dušu. I državna i lokalna politika bi trebale hitno učiniti sve potrebno za spas knjige i knjižara. Nije pet do 12, to je već davno prošlo! Dužnost i obaveza politike je da se konačno trgne i spasi što se spasiti još može.'