S obzirom na nedavna događanja u Varšavskoj, urbana gerila je u Hrvatskoj (opet?) u modi. Odnos javnog i privatnog interesa, urbanističko planiranje, razvoj grada, pobuna protiv konformizma su tako postali aktualne teme, a neke od njih se kod nas po prvi puta otvaraju. I dok hrvatsko društvo prolazi porođajne muke razvoja demokracije, drugdje su slične stvari odavno obavili, pa se na urbanu gerilu gleda kao na sastavi dio mainstreama, o kojem se uči na sveučilištima.

Najnoviji primjer toga jest predmet na studiju arhitekture u Hannoveru, jasno i jednostavno nazvan Arhitektonska gerila, u kojem studenti imaju zadatak izvesti praktične intervencije u javnom prostoru. Seminar vodi arhitektica Hilde Leon, koja u glavnom gradu Njemačke vodi uspješan arhitektonski biro, dok na hannoverskom Sveučilištu Leibniz studente arhitekture želi za promjenu izvesti na ulice. Mnogima od njih to je i prvi put da se na studiju arhitekture suočavaju s realnošću svojeg budućeg posla, daleko od savršenih kompjuterskih nacrta.

Studenti imaju zadatak unutar dva tjedna osmisliti koncept, nabaviti potrebne dozvole za njegovo izvođenje (što nije obavezno, pa neki svoje 'ispite' odrade kršeći javni red i mir) te sve potrebne materijale. Profesorica Leon ne traži spektakularne urbane akcije, nego ironične ubode gradskih fasada, što naziva arhitektonskom akupunkturom. Akcije, dakle, ne smiju biti previše agresivne niti prerasti u vandalizam, a i ne očekuje se da predugo traju, no svakako trebaju izazvati pažnju slučajnih prolaznika.

Bez obzira na istovremeno vrlo široke i vrlo uske uvjete ovog seminara, studenti su njime oduševljeni jer ih iz učionica izbacuje na ulicu, ali i pokazuje da javni prostor pripada svima, što znači da je i odgovornost svakoga od nas.

Primjerice, jedan je student napravio na trgu ispred gradske crkve veliki labirint otisaka cipela. Trebalo mu je tri para cipela, mnogo boje (koja nije otporna na vodu, naravno) te cijeli dan da ostavi sve otiske kako je isplanirao.

Drugi primjer uspješne akcije je stroj za maglu koji je postavljen u staroj, napuštenoj tvornici, pa je nakratko izgledalo da dim izlazi iz tvorničkih dimnjaka. Pothvat je prethodno prijavljen lokalnim vatrogascima da ne bi došlo do zabune. Naravno, neki studenti se potrude manje od drugih, pa je jedan kao svoj završni rad ponudio zid koji je u parku 'sagradio' od praznih gajbi piva.

Ipak, seminar nije jednostavan jer se studenti moraju nositi i s gradskim službama koje ih ne zaustavljaju u intervencijama u prostoru, ali sve brzo i temeljito počiste. To je najviše pogodilo skupinu studenata koja je jedan spomenik i sve što ga okružuje (klupe, kante za smeće, pa čak i drveće!) omotala u prozirnu foliju, što je gradska čistoća bez velike muke uklonila.

Voditeljica seminara 'Arhitektonska gerila' Hilde Leon smatra da su i takve stvari dio učenja o arhitekturi te da je dobro da se budući arhitekti nauče nositi s porazima. Ono što urbana arhitektonska gerila ne može naučiti na Sveučilištu Leibniz je kako se nositi sa sumnjivim investitorima i korumpiranim političarima, jer su takve pojave u Njemačkoj prilično rijetke, ali tu bi im dobro došlo jedno kratko studijsko putovanje u Hrvatsku.