Kultni pisac stripova Alan Moore (Čuvari, Swamp Thing, V for Vendetta, The League of Extraordinary Gentlemen, Lost Girls, Promethea…), promovira svoj projekt Fashion Beast. Ideju za koncept pokrenuo je legendarni provokativni, glazbenik, performer i dizajner Malcolm McLaren, a početno je trebala postati filmsko ostvarenje. Čak 28 godina nakon njegove zamisli, 'Fashion Beast' pretvoren je u strip. McLaren je prodavao scenarij opisujući kao kao hibrid bajke Ljepotica i zvijer i života Christiana Diora, uz elemente iz radnje filmova 'Chinatown' i 'Flashdance'. U intervjuu za The Guardian, Moore otkriva kako se odnosi prema filmskim adaptacijama, superjunacima i kako gleda na generacije umjetnika kojima je bio neposredan uzor.

'Ne volim proces adaptacije književnog djela na film, a posebno ne volim moderan način adaptacije stripova, u kojem glavni likovi postanu franšize koje se 'troše' bez posebnog cilja ili razloga. U većini slučajeva, originalni stripovi bili su puno superiornija umjetnička ostvarenja od filmova. S ovim projektom odlučio sam probati napraviti svoj prvi filmski scenarij, a to sam započeo davne 1985. godine.

Nisam vjerovao da će ikada biti objavljen, dok me nedavno nije nazvao moj izdavač i rekao da je uspio naći kopiju scenarija te da može angažirati izvrsnog pisca Anthonyja Johnsona, koji bi mogao napraviti dobru adaptaciju. Nisam znao hoće li uspjeti, ali činilo mi se zgodnim u smislu da ne moram mrdnuti malim prstom da se projekt realizira. To me najviše privuklo cijelom radnom procesu. Ali kad je materijal počeo dolaziti do mene, dogodilo se nešto neobično: za početak, adaptacija je bila vrlo elegantno i vješto napisana. Onda sam vidio što je Facundo Percio napravio kao ilustracije i oduševio sam se jer sam već zaboravio sve svoje ideje vezane uz 'Fashion Beast'.

Doživljaj je bio kao da čitam nešto što je netko drugi napisao, i bio sam impresioniran samim sobom. Čudno je kako su već tada postojale preteče mojih stavova i ideja o magijskom razmišljanju: vidim da sam progovarao o modi gotovo kao o šamanističkoj djelatnosti. Iznenadio sam se prisjećajući se kako sam tako rano krenuo tim putem. U potpunosti sam zadovoljan', kazao je Moore te objašnjava kako je Malcolm McLaren sugerirao da glavni likovi budu dečko koji sliči na djevojku i djevojka koja sliči na dečka, a čudno je što 1985. to nije bila ničija vizija poželjnog izgleda u modnoj industriji.

'Stvari su se do danas radikalno promijenile. Danas John Galliano radi promociju za Treći Reich, Alexander McQueen je počinio samoubojstvo, a Versacea u stopu prati nasilni manijak. Društvo i atmosfera o kojoj smo pisali 1985. približila se suvremenoj slici svijeta', tvrdi Moore. Osvrnuo se i na suvremene filozofe te na suvremeno čitateljstvo.

'Sviđa mi se Jacques Derrida, mislim da je smiješan. Volim filozofiju koja ima smiješne detalje. Znam da takav stav vrijeđa druge filozofe, smatraju da nije ozbiljna, ali zbilja je došao do sjajnih uvida. Zašto se ne bismo malo i zabavljali dok se bavimo najdubljim mislima i opsesijama uma?'

Neil Gaiman u više je navrata izjavio da je cijela nova generacija scenarista stripa odrasla na Mooreovim idejama i zaslugama. 'On je omogućio revoluciju', napomenuo je Gaiman.

'Generalno ne čitam puno. Ne vidim problem u tome da ljudi preuzimaju određene citate ili inspiraciju iz mojih ideja, ali bitno je da to učine svojim glasom, a ne odjekom mog glasa. Ako je utjecaj mojih stripova dio procesa koji ih vodi do razvijanja osobnog svijeta i stila, onda mi je zbilja drago. Vjerujem da je China Miéville zaslužio poštovanje koje dobiva, nisam čitao njegove romane, ali sve što sam čuo, navodi me na takav zaključak. S druge strane Grant Morrison napravio je cijelu strategiju oko baziranja narativa na mom stilu i na pokušajima da postane slavniji od mene kritizirajući me svaki put kad mu se pruži prilika. S njim nemam nikakve veze.

Nisam pročitao nijedan strip o superjunacima otkad sam završio 'Čuvare'. Mrzim superheroje, oni su abominacija. Više ne znače ono što su nekad značili. Prvotno su bili u rukama pisaca koji su aktivno širili maštu publike u rasponu od devet do 13 godina. To je bilo ono za što su kreirani i tu funkciju su obavljali izvrsno. U današnje doba, superheroji imaju publiku od 30, 40, 50, 60 godina, uglavnom mušku. Netko je izmislio termin 'grafički roman'. Novi čitatelji prigrlili su taj 'ozbiljniji' termin kao opravdanje da su nastavili voljeti junake poput Green Lanterna ili Spidermana, bez potpadanja u kategoriju emocionalno nezrelih. To je publika ovisna o mainstreamu i superheroji su danas izgubili svaku vrijednost. Zabrinjavajuće je, čak alarmantno, da danas publika hrli u kina gledati 'Osvetnike' i uživa u konceptima i likovima osmišljenim za 12-godišnjake tijekom 1950-ih', zaključio je.