Multimedijalna koliba je umjetnička organizacija koja okuplja autore iz raznorodnih umjetničkih djelatnosti - suvremenog plesa, oblikovanja zvuka i radiofonije, likovnosti, kazališta, književnosti - s ciljem stvaranja zajedničkih projekata te poticanja intermedijalne i interdisciplinarne suradnje.

Godine 2013. osnovale su je plesna umjetnica Zrinka Šimičić Mihanović te dramaturginja i radijska umjetnica Pavlica Bajsić, obje nakon višegodišnje aktivne prisutnosti na umjetničkoj sceni, s ciljem pokretanja programa koji promiču drugačiji pogled na suvremeni ples i kazalište, stavljajući ih u neposredniji dijalog sa svakodnevnim. Stalni suradnici Multimedijalne kolibe su: Dubravko Mihanović, dramaturg i dramski pisac, Dino Brazzoduro, glazbenik i oblikovatelj zvuka, Tonka Maleković, likovna umjetnica, Lana Juranić, glazbenica, te Srđana Modrinić, ilustratorica i grafička dizajnerica.

Dramaturginja Pavlica Bajsić sa Zrinkom Šimičić Mihanović krenula je u podizanje Multimedijalne kolibe zato što se, kaže, umorila od nomadskog stila umjetničkog djelovanja, 'ekvivalenta nekadašnjem nadničarenju'.

'Kako ne bismo bili sami u ludilu 'gerilske produkcije', a da umjetnički imamo kakav-takav osjećaj kontinuiteta i da iz projekta u projekt nekako pokušamo rasti, razvijati se, a ne uvijek počinjati od nule – to su neki glavni razlozi za osnivanje Multimedijalne kolibe i to se činilo jedinim mogućim rješenjem', kazala je Bajsić

Multimedijalna koliba je prostor umjetničke proizvodnje, istraživanja te razmjene znanja i iskustava te nudi različite edukativne i radioničke programe usmjerene na poticanje sveobuhvatnijeg pristupa tijelu i pokretu, individualne kreativnosti te intermedijalnog promišljanja.

Osim festivala Improspekcije, projekta koji se od 2007. kontinuirano bavi improvizacijom kao izvedbenom formom i kritički promišlja istu tu izvedbenu formu, otvarajući pitanja, diskusije i dijalog s umjetnicima iz različitih medija, u Multimedijalnoj kolibi aktualni su brojni projekti, primjerice 'Trag /Trace /Spur' i 'Po stepenicama, iza vrata, kroz prozor', međunarodni multimedijalni projekt započet 2012. kao suradnja renomirane animatorice Michaele Müller, glazbenika i umjetnika zvuka Fa Ventilata i plesne umjetnice Zrinke Šimičić Mihanović

Zatim tu je 'Od balona do slona', interdisciplinarni istraživačko-edukacijsko-izvedbeni projekt za djecu (i odrasle) s ciljem poticanja kreativnog odnosa prema životu, društvu, svakodnevnici, roditeljstvu. Projekt se provodi kroz interaktivne radionice suvremenog plesa i improvizacije, glazbe, zvuka i radiofonije te likovnog stvaralaštva.

U njihovom programu našli su se i nova predstava 'Indigo','Hoerspiel - mala igra za slušanje i gledanje', autorski projekt Pavlice Bajsić koji se odnosi na propitivanje medija radija na inovativan način, stavljanjem u kontekst kazališne izvedbe, te projekt iste autorice 'Plan za bijeg': ciklus malih
radiofonijskih izvedbi proze i poezije s koautorima i izvođačima kao što su Ivana Rushaidat, Filip Šovagović, Dino Brazzoduro, Ivana Sajko, Alen Sinkauz, Ljubica Letinić, Lana Deban, Mislav Brečić, Stanislav Kovačić, Zrinka Šimičić Mihanović i Dubravko Mihanović.

HOERSPIEL: little play to listen (and to watch)

Bajsić prenosi kako je došlo do pokretanja radiofonijskog teatra, pokušaja spajanja radiofonije i kazališta a koji je u konačnici doživio jako dobar prijem kod publike i kritike.

'Većina mojih kolega iz kazališta su na radio pomalo gledala kao na nešto u čemu je prisutan neki manjak (npr. slike), a ne višak (npr. sloboda doživljaja), kao na 'medij za slijepe', znala sam čuti. Istovremeno, radeći na predstavama suočavala sam se s potpunom ignorancijom rada na zvuku, podcjenjivanjem njegove kreativne moći. I zato lani kad sam krenula raditi predstavu o radiju, prvu produkciju naše upravo osnovane Multimedijalne kolibe, i to u bliskoj suradnji s Dinom Brazzodurom (gitaristom, skladateljem, radiofoničarom ) i Ljubicom Letinić (radiofoničarkom i novinarkom), kao i s cijelim ostatkom ansambla (npr tonmajstor Ivan Zelić dao je ideju za prvu scenu) - iskristalizirao se svojevrsni izvedbeni stil. Mislim da taj ansambl radiofonijskog teatra Multimedijalne kolibe doživljavam kao pravi bend, vjerujem njihovim idejama i primjedbama, te se međusobno inspiriramo. Nažalost, nemamo često nastupe iako vjerujem da bismo imali svoju publiku', kaže umjetnica.

Unatoč rijetkim 'gažama', projekt radiofonijskog teatra nedavno je predstavljen na Univerzitetu Bauhaus u Weimaru na Odsjeku Eksperimentalnog radija u sklopu kolegija Radio Mundo i Expanded Radio, a cijela audio, video i fotodokumentacija unesena je u njihovu online arhivu, kojoj pristup imaju studenti i istraživači.

'Želja mi je da nas ljudi koji čitaju naše prijave na razne hrvatske kazališne festivale počnu malo ozbiljnije doživljavati. Da nije bilo 'Ljetnih noći Teatra Exit' pitanje bi li smo ikada igrali u kazališnom kontekstu.Moj dosadašnji dojam je da selektori kad čuju da je riječ o radiju, zatvaraju našu kovertu, ne razmišljajući uopće o tome što radiofonija može uzbudljivoga i novoga donijeti na scenu. Želja mi je i da se na ADU počne o tome malo maštovitije razmišljati, van sada već preuskog okvira zvuka za film, predstavu ili radio-drame', zaključuje Bajsić.