Tjednik Ogonjok, jedna od kulturnih perjanica ruskog novinarstva, toliko je star da je bio suvremenik grofa iz Jasnaje Poljane u posljednjim godinama njegova života, na početku 20. stoljeća, u praskozorje revolucije koja je pomela svijet Ane Karenjine i drugih njegovih heroja. U spomen na ovog titana ruske baštine, Ogonjok donosi tekst 'Deset Tolstojevih lica', koji još jednom podsjeća na nevjerojatan put i trag koji je, što mačem, što perom, što tjelesnim organima, ostavio na ovome svijetu taj napredni vlastelin.

1. Zrcalo ruske revolucije

Tko zna bi li Tolstoj uopće preživio oktobarski povijesni prevrat da ga je doživio, ali ovu etiketu prikačio mu je drug Lenjin. U nasilnom raskidu s tradicijom, boljševička ideologija smogla je probaviti kolosalno kulturno nasljeđe i utjecaj jednog ruskog aristokrata i veleposjednika, jer je unutar neprijateljske klase grof Tolstoj bio revolucionaran, buntovan i strastven u raskrinkavanju licemjerja društvenih institucija, sudova i crkvi, neosviještenosti bogatih slojeva, lažljive naravi unutar obiteljskih odnosa... 'Car Nikolaj II. ne može Tolstoju ništa, ne može mu uzdrmati prijestolje u vremenima kada Tolstoj, bez sumnje, drma prijestolje Nikolaja i njegove dinastije', izjavio je poznati izdavač Aleksej Suvorin.

Godine 1859, dvije godine prije nego što je u Rusiji ukinuto kmetstvo, Tolstoj je na svom imanju Jasnaja Poljana otvorio školu za seosku djecu i čak u njoj predavao matematiku, fiziku i povijest. U djeci je vidio Stvoritelja i pozivao je na poticanje dječjeg intelekta. U većinom nepismenoj zemlji sa preko 20 milijuna kmetova zagovarao je otvaranje narodnih škola koje će djecu učiti pismenosti, računanju i zakonu Božjemu. Dan danas prvašići u nekim ruskim školama uče iz 'Azbuke' Lava Nikolajeviča.

3. Pacifist i 'penfriend' Mahatme Gandhija

Na zlo ne odgovarati nasiljem, samousavršavati se kroz praštanje i ljubav – ovi ideali ušli su u temelje Tolstojevog kasnijeg filozofsko-religijskog učenja koje je steklo sljedbenike širom svijeta. U potrazi za iskonskim Kristovim naukom Tolstoj je naučio starogrčki i starosemitske jezike, a na prelasku iz 19. u 20. stoljeće Rusijom su počele nicati komune tzv. tolstojevaca, što je dotuklo odnose književnog titana s Ruskom pravoslavnom crkvom. Godine 1897. RPC je proglasio tolstojevce sektom, a Lav Nikolajevič je pred kraj života izopćen iz njene pastve (još jedan 'palac gore' pred partijskim inženjerima povijesti koje desetljeće kasnije).

4. Tvorac romana-epopeje

'Rat i mir', romančina od preko 1500 stranica iz 1865. godine, postao je jedno od stožernih ostvarenja ruske i svjetske pisane riječi, ali i nedostižan ideal, prokletstvo za buduće sovjetske pisce. Povijesna autentičnost, narodskost i patriotizam koji mari za malog čovjeka smatrani su idealnim kanonima socrealističkog žanra koji je 80 godina kasnije tražio svoj 'Rat i mir' nakon epohalne pobjede u Drugom svjetskom ratu. Tada se smatralo da se najbliže idealu približio Vasilij Grossman romanom 'Za pravu stvar' (uz zabranjeni nastavak 'Život i sudbina').

5. Neoprimitivist

Njegovo dirinčenje na imanju u Jasnaji Poljani izvor je mnogih mitova i anegdota o književnom velikanu. Njegovi suvremenici iz visokog društva u čudu su komentirali kako grof Tolstoj, poput Kostje Levina iz 'Ane Karenjine', ore i kosi zajedno sa seljacima (zbog čega su mu se podsmjehivali i sami seljački težaci), ljeti hoda bos, pili drva, ide po vodu i šiva čizme. Tolstoj je veličao fizički rad, a književnost je nazivao 'dvorskom zabavom'.

6. Modni kreator

Smatra se da je upravo on izmislio 'tolstovku' – vrećastu radničku majicu bez gumba, s ornamentom, koja se nosi izvan hlača. Danas mnogi pretpostavljaju da je riječ o tradicionalnoj odjeći ruskih seljaka, a zapravo se proširila tek u drugoj polovici 19. stoljeća. Kasnije ih je šivala Tolstojeva supruga Sofija Andrejevna, a postojala je ljetna i zimska verzija. Kada danas u pretraživač ukucate 'tolstovka', dobit ćete modernu verziju s kapuljačom - obavezan odjevni predmet hip hop generacije.

Premda se nije ustručavao vlastelinu nepriličnih fizičkih poslova na svome imanju, razumio se u financije i bio pragmatičan u poslovanju s izdavačima. Tako je i književnost učinio unosnom granom svog propulzivnog gospodarstva. Osobno je određivao iznose honorara, tražio ih unaprijed i razvrgavao ugovore ako nečime ne bi bio zadovoljan. Supruga Sofija pomagala mu je u radu s rukopisima (smatra se da je 'Rat i mir' prepisala šest do 14 puta!).

8. Ratni izvjestitelj

U mladosti je razuzdani Tolstoj nakon jedne kockarske katastrofe otišao ratovati na Kavkaz, i to baš protiv Čečena! Bio je i oficir u Dunavskoj armiji, vojevao protiv Turaka u Bugarskoj, a književnu slavu stekao je u opkoljenom Sevastopolju 1855. godine, kada su njegove 'Sevastopoljske pripovijetke' postale knjiga godine i toliko dojmile samog cara Aleksandra II. da ga je poštedio borbe i učinio ratnim izvjestiteljem.

9. Ruski gazda

Nakon otpuštanja iz armije Tolstoj se vratio na Jasnaju Poljanu i počeo se baviti gazdinstvom. Ušesterostručio je površinu imanja koje je dobio u nasljedstvo: do 1860. godine držao je preko 300 svinja, desetke krava, stotine plemenitih ovaca, pčelinjak, alkoholnu destileriju i ogroman voćnjak. Silan novac za kupnju zemlje zarađivao je plasmanom svog ulja na moskovske tržnice.

10. Seks-mašina

U svojim 'Dnevnicima' otvoreno je opisivao vlastite tjelesne strasti, pa je tako zapisao da je nevinost izgubio u javnoj kući sa 16 godina. I nije samo radio kao konj sa seljacima, nego se i zabavljao s jasnopoljanskim ženama – jedna od njih inspirirala ga je za priču 'Đavao', napisanu u nešto kreposnijoj starosti (kažemo 'nešto' jer je zadnjeg registriranog sina dobio sa 60 godina). Brinula ga je tema robovanja seksualnoj privlačnosti, preko koje nije sposoban vidjeti živoga čovjeka. Pitanjima ljubavi i bračnog morala bavio se u zabranjivanoj 'Kreutzerovoj sonati' iz 1889. godine.