Za francuske novinare razgovor s glumicom Isabelle Huppert često je najveća noćna mora. Naime, poznata je njezina distanca i hladnoća pri svakom susretu s predstavnicima medija. Stoga, pišu Francuzi, ne čudi što je briljirala u ulozi hladnokrvne bogate poslovne žene koju ni brutalno silovanje ne može slomiti, a koja joj je donijela niz nagrada pa i nominaciju za Oscara. 

Naime, Huppert nerijetko glumi hladne junakinje, a u nagrađivanoj Verhoevenoj drami igra uspješnu ženu vlasnicu tvrtke koja se bavi proizvodnjom video-igara, a nakon što biva silovana kreće u potragu za počiniteljem.  Film je snimljen po romanu Philippea Dijana, koji je, otkrila je glumica, nju imao na umu kad je pisao roman. Nakon 46 godina karijere, uloga Michèle Leblanc, priznaje Huppert, puno joj znači. No nešto želi raščistiti kad je taj film u pitanju jer shvaćanja su različita. 

'Ovaj film ne trivijalizira silovanje, ne minimalizira taj zločin, niti podcjenjuje traumu s kojom se žene suočavaju nakon toga. Želim reći kako u ovom filmu ne treba tražiti poruku, on priča priču o jednoj snažnoj ženi koju ne određuje silovanje koje joj se dogodilo niti silovatelj kojim ona postaje opsjednuta. Ona uz tu tragediju mora nastaviti biti majka svojoj djeci, nečija bivša supruga, ljubavnica i nečija šefica. Ona je postfeministička heroina. To mi se sviđa u ovom filmu', poručuje Huppert dodavši kako se privatno ne smatra postfeministicom.  A što to, po njezinom mišljenu, žene danas određuje?

'Borbe koje vodimo u životu, to nas određuje. Svaka žena danas treba biti jednaka muškarcu, nema polemiziranja oko toga. No niti jedan muškarac ne boji se žene na način na koji se žena boji muškarca', tvrdi glumica. Suradnja s Verhoevenom prošla je bez puno razgovora na setu. 

'Nisam osoba od puno riječi. Koliko se sjećam Paul je ostavio na meni da sama stvaram lik, mislim da smo tijekom snimanja progovorili tek nekoliko riječi. To mi se svidjelo', priznala je Isabelle objasnivši pritom kako unatoč velikoj slobodi koju joj je dao Verhoeven u režiju se nije uplitala. Upravo je ona zaslužna što je 'Elle' uopće snimljen. Nakon što je pročitala Dijanovu knjigu obratila se producentu  Saïdu Ben Saïdu predloživši mu  Paula Verhoevena za redatelja. Njih dvoje odlučili su snimiti film u holivudskoj produkciji, no nakon što ih je Nicole Kidman, uz ostale glumce koje su imali na umu odbila, vratili su se u Francusku i pokajnički zamolili Huppert da prihvati glavnu žensku ulogu.

'Pa lijepo su me pokušali prevariti, ali nije im uspjelo', našalila se glumica dodavši kako nije ništa loše vidjela u tome što su film željeli snimiti u SAD-u. Tema koja je jednako intrigira kao i njezini filmski likovi jest odnos majke i kćeri kojom se bavi njezin drugi film 'Things To Come' Mije Hansen-Løveu, u kojem glumi profesoricu filozofije na životnoj prekretnici s majkom koja gubi razum  i suprugom koji je ostavlja zbog mlađe žene.

'Ono što jesi to unosiš u ulogu koju igraš. Ljudima ne mogu ponuditi ono što nemam. Nije da ne želim ponuditi, već ne mogu', komentira Huppert svoje posljednje dvije filmske uloge. Njezina majka učiteljica u katoličkoj školi odigrala je odlučujući korak u životu svoje kćeri, nagovorivši je da se bavi glumom.  Osoba koja je na njezin rad utjecala posljednjih 30 godina je i Isabellin suprug poznati francuski producent Ronald Chammah s kojim ima troje djece. Najstarija kći također se bavi filmom.

Ipak, najdraži filmski mentor Isabelle Huppert, u Claudea Chabrola čiji su je filmovi proslavili, je austrijski redatelj Michael Haneke, s kojim je, nakon filmova 'Pijanistica' i 'Ljubav', prošle godine u Calaisu snimala obiteljsku dramu 'Happy End', koja je trenutno u post produkciji. 'Svi misle kako je to film o izbjeglicama, ali nije. Priča je to o jednoj francuskoj obitelji koju uopće nije briga za izbjeglice. Mi na zapadu smo uporni u tome da budemo nesvjesni. I ja sam takva, uhvaćena između ravnodušnosti i otpora', iskreno će Huppert. U duši nikad nije bila buntovnica, kaže, iako je uvijek težila slobodi. 

Čitanje je njezina strast, no odlučno odbacuje bilo kakvu mogućnost da će se jednog dana prihvatiti pisanja scenarija. Razlog su njezina lijenost i nezainteresiranost.  'Ne vjerujem da sam za to sposobna, a i čemu zagaditi ovaj svijet mojim lošim pisanjem. No kad je režija u pitanju, tu bi se moglo nešto dogoditi. Ako se i prihvatim takvog zadataka bit će to iz vlastite znatiželje', poručuje Isabelle Huppert.