Ovogodišnji, jedanaesti po redu Istanbulski bijenale nosi naziv 'What Keeps Mankind Alive' ('Od čega čovjek živi?') inspiriran prosvjednom pjesmom koja zatvara drugi čin 'Opere za tri groša' Bertolta Brechta. Brechtova pjesma, koju u kazališnom komadu izvode likovi s margine društva, ujedno je i svojevrsni ključ izložbe, te naposljetku i čitavog bijenala.

Društvena kritika, pokretanje promjene i propitkivanje aktualnih društvena i politička pitanja, te pronalaženje mjesta umjetnosti u svijetu uznapredovalog kapitalizma neke su od tema o kojima progovaraju tri umjetnice mlade generacije: Jumane Abboud, Ioane Nemes i Jinoos Taghizadeh.

Jumana Emil Abboud rođena 1971. u Jeruzalemu, predstavlja seriju svojih crteža pod nazivom 'Sainthood and the Sanity-hood' . U crtežima nastalim u razdoblju između 1999. i 2000. godine zaokupljena je religijskim motivima i ikonografijom ženskih svetica. Abboud zagrebačkoj publici predstavlja i dva video uratka: 'Krijumčarenje limuna' (2006.) i 'Nar' (2005). 'Krijumčareći' iz Jeruzalema u Ramalu čitava staba limuna, umjetnica dočarava socijalnu realnost kontrolnih točaka te komentira apsurd i gorčinu palestinske svakodnevice. U video radu 'Nar' dotakla se teme povratka ravnoteže i Sizifovskog napora u stalnim pokušajima ispunjenja zadataka koji je metaforički prikazala opsesivno vračajući koštice natrag u koru.

Multimedijalna umjetnica Ioana Nemes , rođena 1979. koja živi i radi u Bukureštu predstavila je dio svojeg višegodišnjeg projekta 'Mjesečeve evaluacije'. Autobiografski rad usko je vezan za njenu ozljedu koljena zbog koje je napustila profesionalnu rukometašku karijeru te se posve posvetila umjetnosti. Nadahnuta idejama o razumijevanju vremena, književnice Virginije Woolf, razvila je vlastiti sustav samopromatranja. Njega čini pet parametara: fizički, emocionalni, intelektualni, financijski i faktor sreće, a Nemes od 2005. godine svakodnevno vrši samoanalizu.

Jinoos Taghizadeh je predstavila seriju svojih kolaža i radova na papiru na temu 30. obljetnice islamske revolucije. Tridesetosmogodišnja umjetnica koja živi i radi u Teheranu je slikama iz iranskih novina koje komentiraju uspon Ajatolaha Homeinija pridružila slike zapadne povijesti umjetnosti, poput slikarstva Francuske revolucije Jacques-Louisa Davida. Posebnu pažnju je posvetila gestama koje formiraju ruke otvorenih dlanova ili stisnutih šaka, a glavna je značajka njenih radova ukazivanje na ironične nesrazmjere obećanja revolucije.

Izložba ostaje otvorena do 20. svibnja.