Ugledni njemački lingvist i romanist Hans-Martin Gauger, član njemačke Akademije za govor i pjesništvo te austrijske Akademije znanosti, u svojoj dugoj znanstvenoj karijeri napisao je dosta ozbiljnih knjiga, primjerice, o teoriji tvorbe riječi ili stilu i govoru. Dobitnik je i nekoliko velikih kulturnih nagrada njemačkog govornog područja, no pod stare dane se Gauger (rođen 1935) odlučio posvetiti istraživanju teme za koju se nikako ne može reći da je suhoparna. Dapače, Gaugerova nova knjiga – koja se nedavno pojavila u knjižarama na njemačkom govornom području – nosi znakovit naslov 'Das Feuchte und das Schmutzige' ('Vlažno i prljavo'), te se zapravo bavi psovanjem i vulgarnim vrijeđanjem te riječima koje se u tu svrhu koriste u različitim europskim jezicima.

Glavna teza Gaugerove knjige jest da se Nijemci u psovanju itekako razlikuju od ostalih europskih naroda po tome što seksualnost u njihovim psovkama uopće ne igra značajnu ulogu. Da drugdje igra, a svakako na prostoru bivše Jugoslavije, znamo i iz vlastitog životnog iskustva, kao oni kojima su psovke upućene, ali i koji su psovali. Seksualni odnos s majkom jest centralno mjesto jedne od najvažnijih psovki ovih prostora, no često se povezuju oralni seks i penis (a mnogo manje vagina!) kao i kombinacija seksa i anusa. U osnovi, da ne okolišamo, jebe se sve po spisku.

Slično je, objašnjava Hans-Martin Gauger, i u većini ostalih europskih jezika, naročito romanskih, a odgovarajućih primjera u 'Das Feuchte und das Schmutzige' ne manjka. Jedan od poznatijih jest i fizički obračun nogometaša Materazzija i Zidanea na Svjetskom prvenstvu 2006, kada je Talijan završio na podu jer je Francuzu rekao da će mu 'povaliti sestru, kurvu'. S kime se u psovkama metaforički seksa, to je, naravno, i stvar specifičnog naroda i njegove kulture, ali da se na sve strane seksa, spominju seksualnost i seksualni organi, aludira na njih i njima prijeti, u to nema sumnje.

Kod Nijemaca je stvar potpuno drugačija, ne zato što oni ne psuju, nego zato što su njihove standardne psovke usmjerene prvenstveno na fekalne i srodne izlučevine. Ako vas Nijemac želi uvrijediti, neće vam spomenuti majku, nego će vam najvjerojatnije poručiti 'Verpiss dich, du Arschloch', ističe lingvist Gauger, što bismo otprilike mogli prevesti kao 'Popišaj se, šupku jedan'. Ključna riječ njemačkog psovanja je i 'Scheisse', a kada se psuje o psovanju drugih, onda im se poručuje da se bave s 'Griff ins Klo', odnosno kopanjem po WC školjki. Naravno, ističe Gauger, 'sranje' nije nepoznata psovka i na drugim europskim jezicima, no u njemačkom se skoro sve vrti oko fekalija, dok seksa uopće nema. U drugim germanskim jezicima također se psuje seksualno, posebice u nizozemskom i engleskom, dok su Šveđani iznimka po tome da im je većina psovki religijski usmjerena.

Frankfurter Allgemeine Zeitung hvali knjigu i autora Gaugera kao 'jednog od rijetkih lingvista koji umiju popularizirati znanost', a 'Das Feuchte i das Schmutzige' kao tekst 'lakog stila' koji izbjegava 'taksativno iznošenje degutantnosti', ali uspijeva sve svoje teze jasno i uvjerljivo predstaviti. Njemačka specifičnost u psovanju nije nužno loša stvar, ističe lingvist Hans-Martin Gauger, jer se u psovkama seksualne podloge često skriva omalovažavanje žena, ali i ponižavanje tjelesnog i duhovnog užitka koji je rezultat seksualnih odnosa.

Iako se jezičnim puristima i konzervativcima može učiniti da su psovke nedostojna tema za lingvističko proučavanje, Gaugerova knjiga dokazuje da i vulgarno u jeziku nudi zanimljive uvide. Uostalom, u tome Hans-Martin Gauger nije prvi, jer su i braća Grimm – bez čijeg jezikoslovnog angažmana suvremenog njemačkog ne bi bilo – u svojem glasovitom rječniku njemačkog jezika, čiji je prvi svezak objavljen 1854, uredno naveli sve tada aktualne psovke.